Preskočite na glavni sadržaj

O projektu

Projekt „U potrazi za djelima Ivana Rendića”
Krajem 2019. godine dogovarala sam sa simpatčnom i dragom povjesničarkom umjetnossti Dainom Glavočić da u Fotoklubu Rijeka održi predavanje o Ivanu Rendiću, o kojemu se zna jako puno zanimljivih činjenica i anegdota.
Nakon više razgovara s njom, toliko sam se oduševila pričom o Ivanu Rendiću, da smo odlučili napraviti nekoliko kratkih videa o njegovim zanimljivim i jedinstvenim radovima na Groblju Kozala u Rijeci. Najprije sam se obratila Galeriji Ivan Rendić u Supetru, i otad je suradnja s gđom Ivanom Vukasović- Lončar neprocjenjiva.
Nakon godinu i pol uživanja u pronalaženju umjetničkih djela Ivana Rendića te suradnje s divnim i stručnim ljudima, imali smo 25 kratkih, informativnih dokumentarnih amaterskih videa iz Rijeke, bliže okolice i nadasve grada Trsta.
Trudila sam se otputovati osobno da vidim, snimim i fotografiram što više toga te s velikim entuzijazmom tražila i pronašla zaboravljena mjesta, gdje je radio i boravio Ivan Rendić.
U Trstu sam bila mnogo puta i po raznim ustanovama upoznavala kooperativne stručnjake, ali najveće otkriće bio mi je simpatični povjesničar, prof. Luca Bellocchi, koji me vodio po grobnim skulpturama koje sam već ranije bila pronašla zahvaljujući njegovoj knjižici I cimiteri di SantAnna e di Cosala a Fiume” koju mi je posudila Daina Glavočić, koja je napisala izuzetnu knjigu „Groblje Kozala”.
Knjigu Duška Kečkemeta, „Ivan Rendić, život i djelo”, posudio mi je Igor Žic, koji je s ushićenjem pratio moja istraživanja i upućivao me na lokacije te velikodušno i iskreno komentirao video uratke.
Na moje veliko veselje, u međuvremenu mi je ljubazni umjetnik i dragi prijatelj, Ivan Karlavaris, donio osobni primjerak knjige iz Novog Sada.
Kada sam naišla na knjigu Anite Antoniazzo Bocchine, „I cimitero di Cosala a Fiume”, imala sam sreću da mi ju je Ervin Dubrović posudio i ispričao nevjerojatno zanimljive osobne priče o Aniti Antoniazzo Bocchina, a korisne informacije dobila sam i od Miljenka Smokvine pa smo i o njoj napravili pet tematskih zasebnih zanimljivih video uradaka.
Tijekom cijelog mog „putovanja”, Ranko Starac imao je strpljenje i odvažnost pratiti me u stopu u tim otkrićima koja su me kao turističkog djelatnika jako zanimala, ne samo kao lokacija za avanturu, već i kao činjenica da je Ivan Rendić po cijeloj Hrvatskoj uspio plasirati svoj talent, svoja umjetnička djela, kao i djela talentiranih suradnika s kojima je radio, kako klesara tako i arhitekata, a o kojima sam našla vrlo malo informacija. Bez njih ne bi mogao biti toliko „plodan”, jer u popisu Duška Kečkemeta postoji preko dvije stotine poznatih djela.
Moje novo otkriće bilo je upoznavanje Nenada Labusa, koji je sa mnom bezrezervno podijelio svoje dugogodišnje iskustvo i znanje, kako bi izložba fotografija/postera bila što stručnija.
Mene je zanimalo gdje su svi ti naručitelji grobne arhitekture u Rijeci imali palače, kuće, najamne zgrade, u čemu sam imala njegovu ogromnu stručnu suradnju te je manji dio istraživanja prikazan na posterima.
Snimanje na groblju Kozala svojim je glumačkih likom te iskustvom u filmskoj industriji upotpunio Marijan Vejvoda, koji me često i rado prati u novim avanturama punim adrenalina.
Poznanstvo i prijateljsko druženje s Petrom Trinajstićem odlično sam koristila kako bih svoju želju da dokumentiram povijesna događanja i kulturne stručnjake ovoga grada filmski zabilježila i naučila i čula mnogo zanimljivih priča iz njegovog prebogatog filmskog i fotografskog života i usvojila bezbroj preporuka, uputa i kritika, kako bi moje video amatersko bilježenje stvarnosti bilo izvedeno na najbolji način.
Imala sam veliku sreću da sam krajem 2016. godine predložena za tajnicu Fotokluba Rijeka, gdje sam uz savjete, pomoć, edukaciju i podršku prof. Borislava Božića dobila izuzetnu priliku da uz pomoć poznanstva s kulturnim djelatnicama ovog grada u Galeriji Principij ugostimo osim izložbi i razna predavanja, koja sam dokumentirala kako fotografijom, tako i video uradcima.
Kako do danas nisam pronašla sponzora za sva moja istraživanja i video uratke, svi uključeni su veseli i dragi prijatelji i volonteri.
Izložbu posvećujem mojem Tati koji od listopada 2020. počiva na groblju Kozala. (Ingrid Jerković)

Rijeka, 15. 4. 2021.