Psihijatar i profesor Veljko Đorđević velik je dio života proveo s umjetnicima, kao prijatelj, kao liječnik, kao psihijatar, kao pouzdanik njihove duševne patnje.
Zaustavit ćemo se i na priči “Veliki pisac i ja” u kojoj Veljko Đorđević opisuje kako je u bolnici upoznao Miroslava Krležu. Pisac je bio na liječenju, tada već u poznoj dobi, patio je od intenzivnih bolova, ali je unatoč tome nastojao razgovarati s liječnicima i objasniti im kako misli da njihove pretrage zapravo nemaju smisla. Rekao je kako će on s tim pretragama mnogo izgubiti, a liječnici malo dobiti. Vodili su zanimljiv razgovor o emocionalnoj boli i o tome zašto tijelo manje boli kada je um zaokupljen nečim drugim. Veljko Đorđević govori o Krleži na kraju puta, ambijentu susreta, liječnicima s kojim pisac suvereno raspravlja o medicinskim temama.
