Petzold, poznat po radikalnom promišljanju i reinvenciji klasičnih žanrova poput filma noira, trilera i melodrame, kao i u svojim dosadašnjim filmovima, za protagoniste uzima enigmatične persone uvučene u još enigmatičnije okolnosti. Uvijek na iznenađujući način spaja njemačku traumatičnu povijest s njezinom ranjivom sadašnjosti, uz istovremeno pozivanje gledatelja na promišljanje uspona neonacizma i klime nenaklonjene izbjeglicama u Europi. Po njegovim riječima „svaka izbjeglička kriza je drugačija i svaka izbjeglička kriza je ista“.
Ovaj vodeći predstavnik tzv. Berlinske škole, međunarodno je priznanje stekao filmovima Barbara (Srebrni medvjed) i Feniks – u kojima se također bavi temom zamjene identiteta. Majstor je noira i hičkokovske vrste trilera kroz čije žanrovske okvire provlači svoje stalne preokupacije nacizmom i holokaustom stavljajući ih u suvremeni kontekst.
Rezultat je priča ispričana na jedinstven način i nekonvencionalno filmsko iskustvo koje cementira Petzoldovu reputaciju jednog od najzanimljivijih suvremenih redatelja.