Provokator, erotoman, nadrealist, antiideolog, subverzivni poeta, a formalno diplomirani psiholog Dušan Makavejev (1932. – 2019.) filmom se kao i mnoge njegove kasnije slavne kolege i prijatelji s jugoslavenske filmske scene (Želimir Žilnik, Tomislav Gotovac, Mihovil Pansini…) počeo baviti u krugu kino klubova, institucija financiranih od strane bivše države, s namjerom da se radnom narodu omogući amatersko prakticiranje u to doba najpopularnije umjetnosti. Igrom sretnog slučaja, baš unutar kino klubova rodila se kompletna jugoslavenska eksperimentalna scena, koja je 60-ih godina bila među najjačima u Europi, pa i u svijetu.
U slučaju Dušana Makavejeva radilo se o Kino klubu Beograd oko kojeg se često muvao, pogotovo utorkom i četvrtkom kad bi kombijem dolazile filmske trake s najnovijim filmovima. Krenuo je uglavnom sa snimanjem dokumentaraca, jer je po njegovim riječima 'shvatio da i u dokumentarnom filmu postoji neka fantastika, da zapravo nema tako velikog jaza između igranog i dokumentarnog kao što su nas učili'. To miješanje fikcije i fakcije postalo je jedan od njegovih zaštitnih znakova i u kasnijoj karijeri, koja je iznjedrila nekoliko filmova (Nevinost bez zaštite, WR Misterije organizma, Sweet Movie) koji su po svojim temama (odnos tijela i seksualnosti i političke ideologije, sloboda pojedinca u odnosu na sistem) i formalnim karakteristikama (prvenstveno montažnim postupcima) toliko neobični i jedinstveni da Makavejeva ne samo postavljaju 'iznad crnog talasa', nego na poziciju izuzetno originalnog autora i u kontekstu svjetskog filma s prelaza 60-ih na 70-te godine, čija je bio jedna od najvećih zvijezda.
Makavejevljevi kratki filmovi koji se gledaju na Kratkom utorku većinom su crno-bijeli (za razliku od kasnijih autorovih radova u kojima su boje imale važnu simboličku i poetsku vrijednost), a prate dvije stilske linije na kojima i kasnije gradi svoj opus. Na jednoj strani tu je dokumentaristički stil, a na drugoj nadrealistička poetika. Unatoč naizgled različitoj tematici i stilskom pristupu, svi filmovi imaju zajedničku crtu – prikazuju pojedinca u njegovoj individualnosti i jedinstvenosti, u odnosu prema sistemu. Njegovi dokumentarci na prvi se pogled bave masovnim društvenim ritualima (prvomajska parada, izbor za miss), da bi se kroz upotrebu detalja koji gledateljev pogled skreće u neprimjetno i nevidljivo, uz korištenje ejzenštajnovskih metoda montaže, fokusirali na neposredno, ljudsko, intimno, individualno.
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s filmskim festivalom FeKK iz Ljubljane. Filmovi se puštaju sa 35mm kopija ili digitalno, a ulaz na program je 20kn.
Raspored projekcije (81 min):
Pečat, 1955., 17 min, HD
Antonijevo razbijeno ogledalo, 1957., 11 min, HD
Prokleti praznik, 1958., 9 min, 35mm
Šta je to radnički savjet?, 1959., 13 min, 35mm
Parada, 1962., 10 min, 35mm
Ljepotica 62, 1962., 13 min, HD
Nova domaća životinja, 1964., 8 min, 35mm
Sve ostale detalje o događaju i filmovima potražite na ovoj poveznici.
Izvor: HAVC