Akademik Ante Stamać preminuo je u Zagrebu u srijedu, 30. studenoga 2016. Pogreb će se održati u ponedjeljak, 5. prosinca u 10 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.
vrijeme: 01.12.2016.
Ante Stamać, pjesnik, teoretik književnosti, esejist i prevoditelj, rođen je 9. listopada 1939. na otoku Molatu, u obitelji gimnazijskih profesora, filologa. Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku, Križevcima, Daruvaru, Molatu i Zadru. Gimnaziju i srednju glazbenu školu polazio je u Zadru i Zagrebu, gdje je 1959. maturirao na 1. gimnaziji, u današnjoj zgradi Muzeja "Mimara". Diplomiravši 1963. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. komparatističkom radnjom o Tinu Ujeviću, te doktorirao 1978. disertacijom o teoriji metafore. Između 1963. i 1969. studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani, te filozofiju i germanistiku u Beču. Nakon diplomiranja bio je zaposlen kao violinist u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta, potom kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je i utemeljitelj. 1971. izabran je za znanstvenog asistenta na Katedri za teoriju književnosti u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta. Od 1978. je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, naslijedivši Juru Kaštelana. Za redovnog sveučilišnog profesora bio je izabran 1989. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004. Od 2002. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Godine 1969. je stipendist Herderove zaklade u Beču (na prijedlog Marijana Matkovića), te znamenite Humboldtove zaklade 1977.178. u tadašnjem Zapadnom Berlinu i Göttingenu. Mentori su mu bili znameniti njemački pjesnik i teoretik književnosti Walter Höllerer te slavist i komparatist Reinhard Lauer, danas dopisni član HAZU. Akademik Stamać bio je 1989. i 1990. gostujući profesor na Sveučilištu u Oldenburgu. Održao je niz predavanja na sveučilištima njemačkoga govornog područja, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je u brojnim drugim zemljama, uključno i SAD.
U dva je navrata (1981. – 1984., te 1991. – 92.) Stamać bio predsjednik Hrvatskoga filološkog društva, a 1995. – 1999. i predsjednik Društva hrvatskih književnika Bio je potpredsjednik Matice hrvatske. Od 2010. do 2014. bio je tajnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uređivao je časopise: "Razlog" (1966.-1968.), .Telegram" (1968.-1971.), "Umjetnost riječi" (od 1981. do nedavno), te "Croatica" (od 1989. do obustavljanja časopisa 2001. godine). Danas je urednik časopisa "Republika". S Milanom Mirićem sudjelovao je u radu na znamenitoj Biblioteci "Razlog", a priredio je i djela nekih od suvremenih hrvatskih pisaca (Š. Vučetić, J. Kaštelan, 1. Kušan, M. Krleža, 1. Bunić Vučić, D. Tadijanović, Tin Ujević, 1. Kozarčanin, S. Mihalić i dr.)
Objavio je sljedeće knjige:
Znanost o književnosti:
Ujević, 1971;
Slikovno i pojmovno pjesništvo, 1977;
Teorija metafore, 1978.,
21983;
Kritika ili teorija?, 1983;
Suvremeno hrvatsko pjesništvo (ur., zbornik), 1988;
Passim, 1989;
Uvod u književnost (sastavio, zajedno sa Z. Škrebom), 1983.,
21986.,
31998; Ranjivi opis sustava, 1996;
Pjesnici druge moderne, 1996;
Tema Mihalić, 1996;
Rasprave i eseji o hrvatskoj književnosti, 1997;
Pogled unatrag, 1999;
Tema Kaštelan, 2003,
22009.;
Zapravo, Šoljan, 2004;
Obnovljeni Ujević, 2005;
Germanica & anglica, 2007;
Tragovi, otisci i lica, 2009;
Knjiženoteorijski fragmenti, 2012.
Pjesništvo:
Rasap, 1962;
Sa svijetom jedno, 1965;
Smjer, 1968;
Doba prisjećanja, 1968;
Dešifriranje Vage, 1972;
Odronske poredbe, 1982;
Žalostinke, 1991;
Crne rupe, mračni soneti, 1995;
Izabrane pjesme, 1997;
Zvonki moteti, 2004;
Molat (s T. M. Bilosnićem), 2006;
Vrijeme, vrijeme, 2007;
Your and My Signs, 2008.
Esejistika:
Ogledi, 1980;
Književni život, 1993;
Na prijelazu, 1996;
Vrijednosti, pogledi i ogledi, 1998;
Moje motrište, 2006;
Predgovori/pogovori, 2013.
Skupne knjige:
Nova evropska kritika, I. – IlI. (s. V Zuppom), 1968., 1969., 1972;
Arhajski torzo (divot-izdanje djela R. M. Rilkea), 1985;
U ovom strašnom času (s. 1. Sanaderom), 1993.,
21995;
Lirika Velikog petka, 1998;
Antologija hrvatskoga pjesništva,
od davnina pa do naših dana, 2007.
Važniji prijevodi:
Književnost: Rainer Maria Rilke, Gottfried Benn, Günther Grass (sve zajedno s Trudom Stamać), Bertolt Brecht (15 drama), Hugo von Hofmannsthal
(Svatković), James Joyce (
Prognanici, Komorna glazba), John Webster (
Vojvotkinja Malfeška), Beaumont &: Fletcher (
Vitez gorućeg tučka), Johann Wolfgang von Goethe (Faust, 1. i II. dio).
Prevedene knjige iz znanosti o književnosti i kulturologija
Johann Huizinga,
Homo ludens (1969.,
21990); Hugo Friedrich,
Struktura moderne lirike, 1969.,
21989; Louis Hjelmslev,
Prolegomena teoriji jezika, 1980; Friedrich Nietzsche,
Volja za moć, 1989.,
22006; Emil Staiger,
Temeljni pojmovi poetike, 1990; Roman Jakobson, Morris Halle,
Temelji jezika, 1988; Gustav René Hocke,
Manirizam u književnosti, 1984; Winfried Nöth,
Priručnik semiotike, 2005; Mildred Clary,
Mozart, 2006; Hans Küng,
Povijest Katoličke crkve, 2007; Wilhelm von Humboldt,
O raznolikosti gradbe ljudskih jezika i o njezinu utjecaju na razvoj ljudskoga roda, 2010; Karl Jaspers,
Psihopatologija, 2015.