" />
projekcija

MUO: Film 'Ispod dasaka svijetlozelena trava' o životu Ceije Stojke


vrijeme: 08.02.2018.
mjesto: Zagreb; Muzej za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10

Uz izložbu crteža i slika 'Rekvijem za Auschwitz' Ceije Stojke, u četvrtak, 8. veljače, u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) prikazat će se film 'Ispod dasaka svijetlozelena trava', u kojemu ta austrijska književnica, likovna umjetnica i glazbenica romskog podrijetla govori o svom životu i strahotama koje je preživjela u nacističkim logorima.

Austrijska redateljica dokumentarnih filmova, Karin Berger, prenosi razgovor u kojemu se tada 72-godišnja Ceija prisjeća okrutnih događaja iz djetinjstva, otkrivajući pritom nevjerojatnu sposobnost snalaženja i preživljavanja nje i njezine majke, najavljeno je s Festivala tolerancije, koji je inicijator izložbe i besplatne projekcije filma u MUO.


"Film je težak i mučan, ali važan jer govori upravo o onome za što se umjetnica zalagala tijekom cijelog života govoreći o onome što je proživjela kako bi se javnost upoznala s romskim žrtvama holokausta (Porajmosa) i stalno podsjećalo na taj mračan dio prošlosti upravo zato da se nikad više nešto slično ne bi nikome dogodilo", ističe se u najavi.

 

Organizatori kažu kako se film može promatrati kao opomenu novim generacijama da nikad više nijedna osoba ne bi smjela prolaziti kroz takve strahote.

 

Filmski kritičari nazvali su ga "trijumfom života nad barbarizmom", "impresivnim filmskim portretom" i "značajnim povijesnim dokumentom", a osvojio je i nekoliko nagrada.

 

Izložba "Rekvijem za Auschwitz", koja se zatvara na dan projekcije filma, predstavila je gotovo četrdeset crteža i slika Ceije Stojke, u povodu obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta.

 

Dvadeset izloženih crteža na papiru i kartonu te sedamnaest slika u tehnici akril na platnu i kartonu, kojima se umjetnica prisjeća djetinjstva provedenog u logorima, posuđeni iz berlinske galerije Kai Dikhas, posvećene romskoj umjetnosti.

 

"Kroz samo iskustvo slikanja umjetnica prihvaća svoje romsko nasljeđe i oslobađa traumatsko sjećanje. Njezin slikarski opus ima temelje u njemačkom ekspresionizmu i narodnoj umjetnosti, a tematski se s jedne strane oslanja na proživljeno iskustvo u logorima, dok s druge strane prikazuje idilično djetinjstvo provedeno uz roditelje prije deportacije u logor", istaknuto je u opisu njezinih djela.

 

Romski holokaust zaboravljena i slabo poznata činjenica

 

Ceija Stojka je posvetila svoj život upoznavajući ljude da su Romi, uz Židove, bili među najbrojnijim žrtvama holokausta - pretpostavlja se da je u Austriji, Njemačkoj i zemljama Istočne Europe stradalo oko 500 tisuća Sintija i Roma, njih gotovo 90 posto nije preživjelo Treći Reich.

 

Rođena je 1933. u jednoj od najuglednijih obitelji austrijskih i mađarskih Lovara Roma, u kojoj su i glazbenici poput Munga Stojke, jazz gitarista Harryja Stojke te slikara i Ceijinog brata, Karla Stojke.

 

Ceija je imala samo devet godina kada je počeo njezin put kroz Auschwitz, Ravensbrück i Bergen-Belsen, koje je nakon nepojmljivih užasa, prisilnog rada i smrti najbližih preživjela isključivo zahvaljujući sreći i slučajnosti. Samo šest članova od cijele proširene obitelji, njih vjerojatno dvije stotine, preživjelo je nacistički progon.

 

Zbog traume i konstantno prisutne diskriminacije samo su rijetki Romi govorili o tom zaboravljenom dijelu povijesti, no za Ceiju, koja je radila u Beču kao prodavačica tepiha i prodavačica na tržnici, teret sjećanja postao je neizdrživ, pa je počela pisati i od gotovo nepismene osobe postala spisateljica.

 

Slikati je počela tek s 56 godina, netom prije izdavanja prve knjige "Živimo skriveni – sjećanja jedne Romkinje", stvarajući djela koja opisuju njena sjećanja i osjećaje vezane uz holokaust, čak i onda kada prikazuje isječke sretnog djetinjstva. Već je njezina prva izložba, koju je imala zajedno s bratom, doživjela veliki uspjeh, a od 1991. do smrti 2013. napravila je oko tisuću radova.

 

Stojka je pozivala Rome da njeguju svoj jezik i kulturu, prenesu ih na djecu. "Kako bi se naša kultura nastavila, moramo stvoriti svijest i u sebi pronaći volju da drugima dopustimo da sudjeluju u njoj. Važno je da nas se prepozna i razumije, a upravo umjetnost to može najbolje postići", govorila je.

 

Za svoj je rad na promicanju tolerancije više puta nagrađivana, među ostalim, austrijsko Ministarstvo obrazovanja, umjetnosti i kulture dodijelilo joj je počasnu titulu profesorice.

 

Po riječima Nataše Popović, direktorice Festivala tolerancije - JFF Zagreb, nažalost i danas se sve glasnije mora podsjećati nove generacije da se holokaust dogodio, jer prolaskom vremena, udaljavanjem i zaboravom prijeti nam mogućnost da se ponovi. "Ne zaboravimo brojna svjedočanstva preživjelih, ne zaboravimo one koji su ubijeni, one koji su umrli samo zato što su bili drugačiji. Prihvatimo da samo ono što smo iskusili prožima naše biće i mijenja našu urođenu svijest. I kada taj posljednji svjedok mračne, užasavajuće stvarnosti više ne bude mogao svjedočiti hoće li tada sva žrtva nestati, hoće li doći vrijeme za zaborav, a onda i za ponavljanje?", ustvrdila je. (Hina)
 

(R.P.B., 06.02.2018)