U MM centru SC –a, u utorak, 19. travnja, u 20 sati, održat će se projekcija prvog dijela trilogije japanskog redatelja Masaki Kobayashi - 'The Human Condition' / No greater love' (1959.). Ulaz je besplatan.
vrijeme: 19.04.2011. 20,00
mjesto: Europe
Film djelom nastao prema romanu u šest tomova Junpeia Gomikawe i na osobnom iskustvu samog redatelja koji je proveo šest godina u carskoj vojsci Japana na ratištima u okupiranom dijelu Kine i Tihom oceanu. Radi se o trilogiji Human Condition snimanoj od 1959.-1961. u kojoj svaki od dijelova traje oko tri sata i ima svoje zasebno ime:
'No greater love' 1959. 206min.
'Soldier s prayer' 1959. 178min.
'Road to eternity' 1961. 190min.
'Human Condition' je antiratni film grandioznih proporcija koji progovara o sudbini jedne zemlje kroz sudbinu jednog čovjeka. U potrazi za svojom humanošću Kaji se neprestano razočarava u ljudsku vrstu, a nastojeći biti dobar on nanosi i sebi i drugima bol. Ono što ovaj film izvlači iz bezdana očaja i beznađa ljudskog postojanja jest disciplina i strogost Kobayashijeve režije.
Njegovi kadrovi pratećom kamerom su dostojni onih ponajboljih Hitchcockovih, nježno uokviravanje likova u kontrastu s olujnim krajolicima i beskrajnim travnatim ravnicama, masivne wide-screen kompozicije pune snažnih i sirovo definiranih linija horizonta stoje kao prijekor ljudskoj degradaciji kojoj svjedočimo na ekranu.
Kobayashi je ovim djelom stvorio devet i pol satni spomenik ljudskoj patnji ali i ljudskoj izdržljivosti.
Film 'No greater love' prati život japanskog inženjera Kajia (japanska ikona filmskog glumišta Tatsuya Nakadai) koji odlazi na posao u rudnik željeza Loh Hu Liong u okupiranoj kineskoj provinciji – Manđžukuo.
Tamošnju poziciju dobiva pismenim radom o pravednijim tehnikama upravljanja radnom snagom, no zbog svojih lijevo orijentiranih sklonosti dolazi u sukob s upraviteljem, nadzornicima radnika i s japanskom vojnom policijom (Kempeitai), što će ga na kraju skoro stajati glave s japanskom vojnom policijom. U Loh Hu Liongu vlada korupcija, crna burza cvijeta, a sadističkim nadglednicima rudnik služi kao poligon za iživljavanje na radnicima. Uz sve to Kaji mora upravljati sa 60 žena koje tamo služe za 'razonodu' upravi i radnicima.
Pravi problemi nastaju kada im Kempeitai kao radnu snagu dovedu ratne zarobljenike koje tretiraju gore nego životinje izgladnjući ih i svakodnevno ih tjerajući da rade dok ne svisnu. Kaji ulazi u direktni sukob s vođom Kempeitaija te se istinski revoltiran takvim tretmanom bori za osnovna ljudska prava ratnih zarobljenika. Njegova borba kulminira u sceni pogubljenja zatvorenika koji su pokušali pobjeći. Nakon pogubljenja drugog zatvorenika suprotstavlja se vojnom policajcu i od njega traži prekid ubijanja. Zbog tog čina biva proglašen izdajicom te ga muče u zatvoru. Iako je njegov delikatan senzibilitet rastrgan okrutnošću na koju je naišao i protiv koje je bio nemoćan, Kaji ipak zadržava nešto od one humanosti s kojom je došao u rudnik. Dobivši poziv za vojsku film završava njegovim odlaskom iz rudnika u rat što je onda bilo gotovo sigurna smrt.
