Radno vrijeme: od 10 do 13 sati
nedjeljom zatvoreno
O izložbi:
Komparacijom radova iz razdoblja posvećenosti grafičkoj disciplini otiskivanja i novijih radova u tehnici akvarela otkriva se neodoljiva sličnost i kolizija pristupa. Kako u grafikama tako i u seriji akvarela Grubić stavlja naglasak na prostor koji, jednom sveden na objekt, iziskuje određenu vrstu intervencije; i dalje zadržava nedovršenost prizora; inzistira na reakcijama promatrača koje, jednom upisane kroz koketiranje s radom, postaju integralni dio tog istog rada; tretira vrijeme kao vrlo važnu referencu u dovršenosti kadra; te zadržava čistoću i minimalizam. Međutim, bitna razlika koju donose akvareli vrlo je jasno uglavljena u pojmu autoreferencijalnosti koju Grubić potvrđuje odabranim motivima.
U radovima čiji različiti formati (20x30 cm, 30x40 cm, 50x70 cm, 100x75 cm) pridonose vizualnoj dinamici nema niti malo slučajnosti i banalnosti. Autoričina kontrolirana gesta ogleda se u bitnim elementima pojedinačnog rada: koloritu, tehnici i sadržaju. Promatrajući svaki rad kao jedinstveni mikrokozmos koji nosi svoju specifičnu pojavnost, dovodimo ih u međuodnose s vrlo snažnom zajedničkom emocijom i karakterom zbog čega ih je lako promatrati kao cjelinu.
Svaki rad započinje crtežom vođen fotografijom koja nam poput matrice daje naslutiti budući prikaz. Zavodljiva transparentnost akvarela omogućava Grubić poigravanje slojevitošću jedne jedine boje koja je zaštitni znak serije dok naziranje crteža u podlozi dodatno pojačava prozračnost i eleganciju monokroma. Uzmemo li u obzir temeljna značenja indigo boje (energija, pročišćenje, oslobođenje, intuicija, vidovitost i magičnost, a istovremeno je hladna, električna i konstriktivna) nije neobično što ju Grubić izabire za manifestiranje svojih unutarnjih stanja. Posvećenost procesu stvaranja rezultat je neumornog pretraživanja vlastite imaginacije ali i samosvijesti koja ostaje zapečaćena kroz odrezani kadar nogu. Stavljajući u relaciju prostor i vrijeme kao važne procesualne čimbenike, dobivamo zamrznutu sliku koja upućuje na propitivanje položaja, geste, trenutka i beskonačnosti koja se različito zrcali u svakome od nas. Upravo je introspekcija jedan od ključnih pojmova kojeg autorica prakticira na način da prizor ne dovodi do kraja već bjelinom upućuje na ono unutarnje i subjektivno sugerirajući promatraču da propitivanjem intervenira i dovrši rad. U tišini vlastitih misli.
Stoga, za Grubić je tijelo glavni fokus. Noge su taj posebno zanimljiv moment budući da su često skrivene i u nekoj mjeri potpuno neprimjetne. Baš kao i njezin unutarnji život. Stavljajući na papir svoje i noge svog partnera (nerijetko ukrašene biljnim motivima), Grubić upućuje na percepciju sebe kroz izolaciju jednog dijela tijela. Tjera nas da s tijelom uspostavimo dijalog. Neumorno prepliće sadašnje i prošlo, unutarnje i vanjsko, prolazno i vječno, svijet prirode i unutarnjeg krajolika. Istaknute dualnosti čitamo kroz položaj nogu gdje gesta govori o vezi tijela i uma u odnosu prema okolini, izražava određeno raspoloženje, značenje ili smisao koji su dio unutarnjeg svijeta svake individue. S druge strane, neki radovi su jasna potvrda međuodnosa tijela koji neminovno za sobom povlači suživot i preklapanje unutarnjih i vanjskih svjetova, ali i zajedništvo i odvojenost. Motivi prirode su tu kako bi jasno naglasili reciprocitet ljudskih i prirodnih ciklusa, balans mentalnog i fizičkog na isti način kao i harmonija boje postignuta degradacijom od svjetlijeg prema tamnijem. Nenametljivom snagom umjetničkog izraza, suptilnom poetikom i znalačkim odnosom prema delikatnoj i zahtjevnoj likovnoj disciplini, Grubić korača na rubu jednog umjetničkog metasvijeta ne libeći se izazvati na reakciju one koji nisu u direktnoj vezi s tim istim svijetom.
Prisutnost je povratak životu i umjetnosti. Ono je iskaz jedne intime sagledane iz drugog ugla. Ono je dokaz da smo jedni drugima spiritus movens. Ili ako hoćete, ono je reminiscencija jednog života.
Katerina Jovanović, mag. phil. et hist.art.
