Iz knjige:
U novijim sam istraživanjima dodatno učvrstio stav da se Krležina djela iz 1920-ih i početka 1930-ih ne mogu zahvatiti u svojoj semantičkoj kompleksnosti bez uračunavanja marksizma kao presudne varijable. Pokušao sam u samom izvodu naglasiti kako je biografska okolnost Krležine privrženosti socijalističkoj ideji, i pripadnoj marksističkoj teoriji, kao i komunističkom pokretu tek ulaz u polje kompleksnih značenjskih odnosa koji punu artikulaciju zadobivaju tek u prozno-dramskom ciklusu o Glembajevima.
U ovom konkretnom slučaju to je značilo krenuti od Krleže, komunističkoga aktivista i Lenjinova simpatizera, ali ne kao fizičke osobe čija biografija diktira interpretaciju djela, nego kao autorske instance koja se profilira tek u kolopletu svoje dramatike te umjetničke i esejističke proze, bitno inspirirane marksizmom i lenjinizmom. Preciznije rečeno, više od najživopisnijega, a i najvažnijega protagonista hrvatske kulture u dvadesetom stoljeću, zanimao me korpus progresivnih, marksističkih ideja koji je upravo u umjetničkom formatu moderne drame kod Krleže našao svoj najadekvatniji izraz.
Knjiga Gorana Pavlića Glembajevi: dvojno čitanje izlazi u sklopu Teatrološke biblioteke, u programu izdavačke djelatnosti Akademije dramske umjetnosti u suradnji s Hrvatskom sveučilišnom nakladom i pod vizualnim identitetom za koji su zaslužne dizajnerice iz kreativnog kolektiva OAZA (Roberta Bratović i Maša Poljanec), pobjednice Natječaja za oblikovanje vizualnih standarda izdavačke djelatnosti Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu / identitet biblioteke ADU, kojeg je provelo Hrvatsko dizajnersko društvo.