izložba

Zvučni zid ::: Jasna Kovačević


vrijeme: 04.11.2017. - 09.11.2017.
mjesto: Rijeka, Galerija SKC, Palach

U subotu, 4. studenoga 2017. u 19 sati, u Galeriji SKC (Palach), otvara se izložba mlade umjetnice Jasne Kovačević u sklopu projekta Studentskog kulturnog centra Sveučilišta u Rijeci 'Zvučni zid'. Izložbu je moguće pogledati do 9. studenoga, radnim danom od 17 do 20 sati.

Treće izdanje "Zvučnog zida" otvara samostalna izložba mlade umjetnice Jasne Kovačević. Jasna je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku za Nove medije i animaciju – smjer: Novi mediji. Bavi se filmom, zvukom, dizajnom i fotografijom.



'Krećući od vlastitog iskustva nadilaženja govornih poteškoća dislalije i disleksije, koje, jedna u produkciji govora (izgovoru glasova), a druga u zaprimanju i razumijevanju pisanih informacija (čitanju), opovrgavaju da je govor spontana i originalna artikulacija misli, a tekst dovršena cjelina koja se automatizmom transformira iz znaka u značenje, Jasna Kovačević taktički izaziva stabilnost jezične forme i sadržaja.

Za prvi medij autorica odabire reklamni plakat, s ciljem da diskursu koji teži jasnoći, sažetosti i razumljivosti te pritom ne ostavlja prostor jezičnim greškama, suprotstavi intimne zapise svakodnevnih misli. To čini izokrećući pravila vizualnog oglašavanja: stišavanjem boje, ukidanjem slike i svođenjem plakata na dimenzije 3.5 cm x 4 cm potkopava njihovu persuazivnu moć. Na neupadljivim plakatima, koji zadržavaju okvir grafičke pripreme s modelom miješanja boja, tiskarskim oznakama za rezanje te datumom i vremenom izrade plakata, ispisani su (autorefleksivni) antislogani.

Videotrilogija nastavlja razrađivati odnos govora i pisma kroz hibridnu prizmu reklamnog diskursa i nošenja s vlastitim govornim teškoćama. Na početku prvog videa na ekranu nasumično iskaču fragmenti teksta dopuštajući stvaranje neograničenog broja mogućih međuodnosa i kreiranje subjektivnih značenja od strane gledaoca/čitaoca. Konstrukcija i dekonstrukcija značenja ne prestaje formiranjem bloka teksta, već se njegova značenjska otvorenost dalje potencira izazivanjem tipoglikemije (pri čemu mozak ispravno čita riječi u kojima su slova napisana pogrešnim redoslijedom), izostavljanjem interpunkcije te nejednakim tretmanom skupova riječi: izmjenom debljine fonta, precrtavanjem ili privremenim ispuštanjem dijelova teksta. Drugi video fokus stavlja na izvođenje govornih vježbi, a vježbenica postaju riječi korištene u prethodnom videu. Greške koje nastaju pri izgovoru su, zahvaljujući tehnološkim mogućnosti medija, ispravljene u postprodukciji. Treći video ogoljuje sam proces tipkanja, predomišljanje i ispravljanje jezičnih i slučajnih pogrešaka, a titrajuća crtica kursora dodatno naglašava da se radi o tekstu u nastajanju podložnom izmjenama.

Kovačević leksičke omaške i gramatičke nesigurnosti koristi kako bi ušla u procjepe između označitelja i označenog te sugerirala kako se manipulacija pisanog i izgovorenog ne zaustavlja samo na komunikaciji masovnih medija. Njen se rad posredno nadovezuje na Derridainu kritiku binarne opozicije govora (koji je prirodan, spontan i bez predumišljaja) i teksta (koji je artificijelan, uređen te dovršen).' (Kora Girin)

O programu:
Probijanje zvučnog zida, napuštanje je sigurne zone obrazovanja i početaka karijere mladih umjetnika koji su još uvijek nepoznati široj umjetničkoj sceni. Samostalna izložba omogućuje im adekvatnu prezentaciju javnosti kao i stjecanje određenog iskustva. S druge strane, šira javnost stječe uvid u nove energije i aktualnosti koje su itekako bitne za probijanje zajedničkog kreativnog zida. Programom se pokušava i razviti interes studentske populacije za izlagačke prakse.

Umjetnica o radu:
"Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja paralelno uz školu provodila sam vrijeme u poliklinici za teškoće u komunikaciji kako bih naučila pravilno artikulirati određene glasove kao što su č, đ, š i savladati čitanje s razumijevanjem. Drugim riječima, program se svodio na savladavanje dislalije i disleksije. Trud i vrijeme uloženi u razumijevanje pročitanog izazivao bi sram. Sve više vremena provodila sam vježbajući koncentraciju i čitanje s razumijevanjem kako bih ograničila tu nevidljivu poteškoću koja je ograničavala mene kao društveno prihvatljivog pojedinca. Slova u tekstu znala bi nestati ili odlutati u riječ iznad. Riječi i rečenice bi dobivale nova značenja."

www.facebook.com/skc.rijeka

(D.H.F., 03.11.2017)


 



http://www.forum.tm/vijesti/cekate-animator-kulture-koji-je-odgojio-generacije-teslasa-i-koncarevaca-i-jos-uspjesnoOčito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu