Dijana Iva Sesartić, Toni Belobrajdić i Ambroz Oroši izlažu u Rijeci

*
Dijana Iva Sesartić

U spoju bogate tradicije kiparstva i postmodernističke umjetničke prakse Dijana Iva Sesartić izgradila je svoj osobni, prepoznatljiv i kreativni izraz. Jakog simboličkog poimanja i nezaustavljive metaforike oblikovanja ona istražuje produbljujući likovnost novim vrijednostima, nesputanim, ali i osvježenim svojstvima. Njezina preokupacija ljudskom figurom nastavlja se i u ovom ciklusu, u središte je žena, putenog i slobodnog tijela.
To su radovi višeslojnih struktura, smionih pomaka i esencijalnog razmišljanja koja slijede logičan razvoj njezinih uradaka. I ovdje je vidljiva konstanta osobnosti, kao i veliko kiparsko umijeće.
Njezine skulpture spajaju tijelo sa prirodom, čije je ono dio, sa biljkama, mirisima, oblicima, zrakom i zemljom. Umjetnica ga spontanim i redukcijskim pristupom mijenja i  dorađuje, ekspresivno u pokretu, u dodirima svjetlosti. Iza predstavljenih oblika uvijek stoji konkretni predložak uzet iz religioznog ili povijesnog konteksta, ali tu je i mnogo drugih žena čija ju je osobnost i tjelesnost privukla i nadahnula.  Sama tehnika od bronce, sadre, kamena svoj pandan našla je u pocinčanoj i aluminijskoj mreži te skulpture izrađene na taj način nose lakoću skice, brzinu crteža te pružaju prozračnost novih dimenzija. I dok prethodne radove karakterizira masa ovdje je primarna linija, stvarnost žice i prividi ploha koje ona omeđuje.
Kiparske i grafičke tehnike spajaju se, crtež - skulptura postaje trodimenzionalna, prožeta promjenama i bogata odrazima. Isto tako vizualni tijek stvarnosti nagovještava iluziju u kojoj se propituje što je  tijelo, a što njegov privid. Konstrukcijska tvorba dominira, složeni preplet ispunjen je skladnim i razrađenim elementima sjene koja se nameće svojom zavodljivošću i skladom. Unutar shematskog  rastera linija i vrlo složenih mreža prostire se definiran oblik tijela u pokretu, izduženih figura u plesu, zanosu.
Iako vrlo vješta u oblikovanju forme i klasičnog poimanja skulpture autorica se od njega odmiče, razbija materiju i formu pokazujući nam smioni odmak. Konceptualnim razmišljanjem pronalazi nove artikulacije i puteve pružajući nam smjernice za nova ostvarenja. Sama  jezgra kompaktna i smiona dopušta igri sjena, okolini i samom promatraču doživljaje u kojima tijelo dobiva nagovještaj neuhvatljivog i laganog ozračja, na taj način  dimenzija suvremenosti i promjenjivosti postaje njezin sastavni dio. (tekst iz kataloga, Jasna Rodin)

Dijana Iva Sesartić rođena je u Zagrebu 1966. Studirala je na likovnim akademijama u Sarajevu, Pragu i Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Stanka Jančića. Studijski je boravila u Stuttgartu, Rimu i Firenzi. Autorica je niza skulptura u javnim prostorima u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlaže samostalno od 1996. godine, te sudjeluje na brojnim skupnim, tematskim i žiriranim izložbama i likovnim simpozijima (domaćim i međunarodnim). Članica je HDLU–a i HULU Split kao i Matice Hrvatske, u statusu HZSU. Živi i radi u Solinu

*
Toni Belobrajdić

Akvarel Toniju Belobrajdiću pruža mogućnost određene lakoće, treptaj poteza i slobodu brzog rada u kojem je vidljiv svaki pokret, zastoj, namjera. Vještinom virtuoza on je ipak, za razliku od tradicionalnog poimanja te tehnike, koristi snažno i moćno, u vidljivom zamahu ruke i velikim formatima. Raskošna gradacija boja izlazi iz njegovog kista mijenjajući se u rasponu od nježnog tona inkarnata do vidljive prozirnosti i mističnih tamnina.
Ciklus koji naziva Pandorina kutija predstavlja skupine ljudskih tijela, zaustavljenih u pokretu ili prikazanih u mirovanju. Ona su složena poput kolaža, oblika, jedna do drugih, često ne dokraja definiranih odrednica i ne personaliziranih lica, pa čak i onda kada je u pitanju sam portret. Njihova gola koža, udovi, ispunjavaju površinu slike, tijela se spajaju, nadopunjuju, pretaču u prostor, izranjaju iz sjena.  Torza, udovi, mišići napinju se u pokretu, istegnuti pod težinom, miruju. Iz dubine naziru se tkiva, žile, mišići, napori, misli…  Vješto vladajući anatomijom nijedan potez nije slučajan, izgubljen u masi nanosa i odnosa definiran je jasnoćom tjelesne pojavnosti. Kada se približimo i zaronimo u samu teksturu, kada uđemo u srž pogleda tada se sve svodi na jedno, na beskrajan niz, nepreglednost i nerazjašnjenu isprepletenost činjenica.
Slika odaje autora kao vještog i znalačkog crtača, njegova kompozicija nosi svu težinu mističnosti i tematike, jer Pandorina kutija simbol je zla, iskušenja i svega onoga sakrivenog u čovjeku, ali ujedno odražava znatiželju, težnju za zabranjenim i nedostižnim.
Posebnošću senzibiliteta i profesionalnošću izvedbe rad dobiva karakter složenog i vrlo nadahnutog estetskog djela koje ne objašnjava i ne ocrtava već navodi na razmišljanje.
Doživljavanje slika Tonija Belobrajdića zapravo je sagledavanje nas samih, naših strahova, tjeskoba, ludosti, prkosa. Na kraju ostaje nam pitanje da li umjetnik odabire tu tematiku zbog prikaza nemira i tuga iz svijeta licemjerja i siromaštva ili je njegova vrijednost u onom sakrivenom dijelu nade koja ostaje i potiče nas da vjerujemo i budemo bolji. (tekst iz kataloga, Jasna Rodin)

Toni Belobrajdić rođen je 1958. u Rijeci. Nakon studija u Hrvatskoj (Arhitektura) odlazi u New York gdje nastavlja raditi u tehnikama akvarela i tempere. Danas živi i radi kao samostalni umjetnik  u Australiji.
Prvu samostalnu izložbu održao je u 1984. godine u Karlovcu a nakon toga izlaže na brojnim skupnim izložbama. Živi i radi u Sydney (Australija) i Crikvenici.

*
Ambroz Oroši

Umjetnost Ambroza Orošija autentična je i snažna te je svaka njegova izložba potvrda specifične kreativne osobnosti i stvaralačke dosljednosti. On je autor jake ekspresije, strasnog slikarstva i poteza koji vrtložno i žestoko prodire na platno. Lakoća i brzina kojom stvara vidljiva je, sve teče, nadovezuje se i raste. Sadržajnost nije primarna, naglasak je uvijek u koloritu, razrađenom i slojevitom, tragu kista koji nosi boju te ona zapletena teče, preljeva se, sudara.  Svoju sklonost potezu kao izniman crtač i grafičar razrađuje i uklapa u žive kompozicije. U kontrastnom nizu sukobljavaju se tople i hladne boje, propinju se u kovitlacu s bijelom, smiruju u suglasju sa sivom ili tek nagovještenom crnom. Upravo takva, metaforična, nemirna i ritmična površina daje slici punoću čineći morfologiju njegovog stila snažnim i atraktivnim, a samo platno vibrira u smišljenoj preobrazbi. U naznačenim motivima linija raščlanjuje i stvara, a sam prostor ispunjen je dinamikom.
Smjeli prikazi dominantnog su apstraktnog izraza, ali vrlo asocijativni i nagonski. Transformaciju vidljivog on temelji se na snažnoj intuiciji, osjećaju i nagonu, na strukturalnom i oblikovnom promišljanju i tek naslovi radova donose smjerokaze njegovog razmišljanja, suptilno nam otvarajući dio njegove stvarnosti. Unutar njegovog tkiva stvaraju se tijela pojavnosti, nagovještene osobe, nestvarni krajolici. Tektonika sadržaja i tekstura površina nadopunjuju se i rastu. Raster crteža preklapa se i nadovezuje stvarajući oslikane kompozicije dinamične i pulsirajuće. Dominantni grafizam prodire kroz boju, teče, rastvara se vrtložno izvirući iz ekspresivnosti i pokreta. Stvoreno tkanje teče i govori međusobno se prožima u suglasju planova i ploha.
Taj zanosni svijet kolorizma i suprotnosti zrači i govori, donoseći nam snove o nekim novim realnostima, ali i  stvorenim spoznajama, on otkriva i uči nas da postoje neki drugi pogledi, nove tek naslućene dimenzije prostora prirode i umjetnosti.
Kreirajući svoju simboliku i jasnoću Ambroz Oroši nameće nam svoju asocijativnost dajući platnu i boji puno veće značenje od obične vizualnosti. Njegov pristupom uvijek je svojstven i dosljedan, ali isto tako i pun komponenata koje ga čine uvijek modernim i aktualnim. (tekst iz kataloga, Jasna Rodin)

Ambroz Oroši rođen je 1958. u Prištini. Diplomirao je 1984. na Akademiji likovnih umjetnosti u Prištini, na Odsjeku grafike, u klasi prof. Zorana Jovanovića. Tijekom 1980-ih i do 2004. bavio se pedagoškim radom u osnovnim školama u Novom Vinodolskom, Bribiru, Crikvenici i Senju. Sudjelovao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, likovnim susretima i kolonijama. Član je HDLU-a Rijeka od 1985. Živi i radi u Crikvenici.


Izložba ostaje otvorena do 17. 09. 2018.

Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati
subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno.