Od heliografije do digitalnih ispisa – razvoj postupaka izrade i umnožavanja fotografskih snimaka

Kroz nešto manje od dvjesto godina postojanja, počevši od Niepceovih heliografija kao najstarijih primjeraka svjetlosnih zapisa do danas, fotografija je prošla kroz čitav niz promjena neprestano se razvijajući u skladu s napretkom tehnologije. Prvi komercijalno iskoristivi fotografski proces bila je dagerotipija – unikatna slika na metalnoj podlozi, koja je dominirala svijetom fotografije tijekom 1840-ih godina. Uskoro ju je zamijenio negativ-pozitiv sustav unutar kojega je izradom više otisaka iz jednoga negativa omogućeno umnožavanje fotografske slike i njezina šira dostupnost. Iako su se postupci dobivanja negativa, kao i materijali za izradu otisaka također mijenjali i kontinuirano usavršavali, ovaj je sustav ostao dominantan u fotografiji sve do ulaska u digitalno doba.

Uvođenjem različitih fotomehaničkih procesa reproduciranje i umnožavanje fotografskih slika dodatno je olakšano i pospješeno, pa su one s vremenom postale nezaobilazni dijelovi knjiga, novina i brojnih drugih tiskanih oblika. Tako je fotografija svakim korakom naprijed postajala dostupnija sve širemu krugu ljudi s kulminacijom u digitalnome dobu, da bi se naposljetku – kroz tzv. alternativnu fotografiju – vratila na ishodišta, pa danas svjedočimo brojnim pokušajima oživljavanja povijesnih fotografskih procesa.

Prateći razvojni tijek tehničke povijesti fotografije, izlaganje popraćeno brojnim ilustracijama ocrtat će razvoj tehnologije korištene pri izradi fotografskih, fotomehaničkih i digitalnih snimaka, a pozornost će biti poklonjena i hibridnim postupcima koji upotrebom različitih tehnika i tehnologija održavaju kontinuitet medija od najranijih dana fotografskih inkunabula do digitalne „postfotografije“ današnjice.