Preskočite na glavni sadržaj

Maja Rožman: Drugi pogled

Izložba pod nazivom 'Drugo pogled' može se pogledati u Galeriji Greta do 29. rujna o.g. Maja Rožman izlaže niz od dvadeset radova.  
vrijeme: 25.09.2017.
mjesto: Zagreb, Galerija Greta
url: http://greta.hr/

Na prvi pogled čini se da se radi o fotografijama apstraktne kompozicije, izvedene u kolažu ili možda asamblažu. Zbunjuje pogled na okvir koji je unutar same fotografije. Njegova jasna tekstura odaje realističnost motiva ali ne omogućava njegovo prepoznavanje od strane promatrača. Ipak koliko god taj okvir bio "konkretan", postavlja se dvojba radi li se o npr. ukrasnom okviru istrošene boje, snimljenog pod neobičnom rasvjetom ili armiranom betonu? Okamova britva bi barem u mom slučaju povukla odgovor u smjeru malog okvira. Takovih zahvata ali više u iluzionističkom kontekstu je u Majinom radu već bilo (*"A canvas is never empty").

No vratimo se na recentni rad koji u sebi očigledno sadrži zagonetku. Što se skriva iza vedre apstraktne kompozicije koja kao da se ne tiče svjetovnih briga i bilo kakvog društvenog konteksta? Iza kompozicije se kao motiv nalazi dobro uravnoteženi plod koji je proizašao iz konflikta između utilitarizma i larpurlartizma. Izronio je u po njega sretnim okolnostima 1982. godine. Radi se dakle o devastiranim svjetlarnicima Bakićevog spomenika na Petrovoj gori.

Taj spomenik, koliko god njegova namjena bila konkretna, sadrži u sebi jednu apstraktnu univerzalnost što se može reći i za konkretni rad Maje Rožman. Upravo je njegovo devastirano stanje uz pomoć selektivne pažnje omogućilo stvaranje izloženog rada. Polomljeno staklo svjetlarnika u umu promatrača može predstavljati oblak ili možda oblačno nebo ali nameće se pitanje; kako je moguće da krošnja drveta na takav objekt baca svoju sjenu? Zbog toga se ovaj Majin rad na "prvi pogled", temelji na isključivo likovnom aspektu dok tek na "drugi pogled" dobiva svoj ključ koji, osim rješenju vizualne zagonetke, automatski otvara vrata i interpretaciji kroz društveni kontekst.

Kako to obično biva, taj društveni i povijesni segment, za razliku od likovne baze, nikada nije ugodan niti bezbolan. Ona ga na kraju uvijek transcendira i vraća u kakav-takav ekvilibrij koji pruža novu nadu ili barem stvara okvir koji pogled na ljudsku civilizaciju čini donekle podnošljivim. / Igor Juran