Prvi Kratki utorak u 2017., 17. siječnja u kino 'Tuškanac' u Zagrebu od 19 i 21 sat u goste dovodi slovenskog autora Vladu Škafara, jednu od najosebujnijih pojava u suvremenom filmu na području bivše države.
vrijeme: 17.01.2017. 19 i 21 h
mjesto: Zagreb; Kino Tuškanac, Tuškanac 1
Ovaj bivši suosnivač i programski voditelj kako Slovenske kinoteke (od 1993. do 1999.), tako i filmskog festivala u Izoli, na prijelazu tisućljeća odlučio je fokus svog djelovanja prebaciti na režiranje filmova. Tako je u zadnjih petnaestak godina snimio niz lirskih, poetskih elegija ili kako ih on ponekad zove 'filmskih pjesama', izuzetnih vizualnih kvaliteta, na granici igranog i dokumentarnog filma.
Na Kratkom utorku, koji ovaj put neće biti toliko kratak, gledat ćemo njegova posljednja dva dugometražna filma 'Djevojčica i drvo' (2012.) i 'Mama' (imao je vrlo zapaženu svjetsku premijeru prošle godine na festivalu u Rotterdamu), druga dva dijela njegove 'obiteljske' trilogije 'o boli i ljepoti', koja još nisu prikazivana u Hrvatskoj. Da podsjetimo, prvi dio - film 'Otac' ('Oča'), bio je prvi slovenski film u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Veneciji, prikazan je na više od 50 festivala diljem svijeta, a na festivalu Voices u ruskoj Vologdi dobio je posebnu nagradu jednog od Vladinih filmskih uzora, Aleksandra Sokurova.
Na programu će prikazati i prvi Škafarov film, kratkometražni 'Stari most' iz 1998., koji s prijespomenutom 'Mamom' stilski zaokružuje njegov cjelokupni opus. Projekciji će prisustvovati i sam autor, nedavni dobitnik nagrade Franceta Brenka za iznimne dosege na području filmske kulture, koju dodjeljuje slovenski časopis KINO! On će i najaviti filmove i održati razgovor s publikom.
'Djevojčica i drvo' ('Deklica in drevo') film je koji na pikniku na cvjetnoj livadi, ispod velikog hrasta, uz pjev ptica i zrikavaca, spaja dvije ostarjele slovenske glumačke legende - Štefku Drolc ('Na papirnatih avionih' Matjaža Klopčića) i Ivanku Mežan ('Let mrtve ptice', jedan od filmova koje je Živojin Pavlović realizirao u Sloveniji). One pričaju o svojim životima, sjećanjima, vremenu, ali najmanje o svojim ulogama i karijerama...
Kao što to u svom tekstu o filmu zapaža slovenska kritičarka Špela Barlič, kao i svaki Škafarov film i ovaj je 'negdje na križanju dokumentarca, fikcije, pjesme u prozi, psihoterapeutske seanse i filozofskog eseja. To je spor, meditativan film, naslikan u pastelnim bojama, bez oštrih rubova, koji zahtijeva emocionalno otvorenog gledatelja, raspoloženog za polagano vijuganje među veseljima i patnjama ljudske egzistencije'.
Ili kako je to sam autor rekao: 'Filmska pjesma za dvije duše. Možda meditacija. Put u tišinu. Mislio sam da radimo film o prolaznosti. Sada vidim da smo napravili film o onome što ne prolazi.' Film, čiji snimatelj je bio stalni Škafarov suradnik, Slovenac sa zagrebačkom adresom Marko Brdar, svoju premijeru doživio je na jednom od najznačajnijih festivala dokumentarnog filma na svijetu FIDMarseille.
'Stari most' je prvi film koji je Vlado Škafar snimio. Radi se o 12-minutnoj dokumentarnoj minijaturi posvećenoj u ratu srušenom mostarskom spomeniku graditeljskog umijeća, čija sudbina možda najbolje simbolizira raspad bratstva i suradnje među narodima različitih kultura koji žive na istom prostoru, u ovom slučaju hrvatske i muslimanske zajednice. Prvi kadar 'Starog mosta' na neki način je zrcalno okrenuta kopija zadnjeg kadra filma 'Mama', što na zanimljiv način uokviruje cijeli Škafarov opus. Film je imao svoju premijeru na filmskom festivalu u Sarajevu.
'Mama' se također kreće na području između igranog i dokumentarnog, stvarnog i fikcijskog, poetskog, gotovo nadrealnog, i stvarnosnog. U njoj majka (odlična Nataša Tič Ralijan) odlazi u seosku kuću na osami, u možda stvarnom, a možda izmaštanom društvu svoje kćeri (Vida Rucli), kako bi se suočila s njenim problemom. U vrlo malo dijaloga, gotovo isključivo vizualnim sredstvima Škafar stvara elegičnu atmosferu u kojoj prevladava nemogućnost komunikacije. No, nedugo nakon toga on u slow cinema koncept inovativno uvodi čisto dokumentarne elemente, koje 'Mamu' iz prostora gotovo metafizičke filmske poezije odvode na sasvim realistično polje. Da bi zatim film završio s jednim od najmoćnijih lirskih kadrova snimljenih s ove strane Andreja Arsenjeviča Tarkovskog.
Film je imao svoju međunarodnu premijeru lani na festivalu u Rotterdamu, a u njegovom nastanku sudjelovali su, između ostalih, već spomenuti Marko Brdar (u nas najpoznatiji kao snimatelj Matanićevog 'Zvizdana') i proslavljena srpska montažerka Jelena Maksimović, a u filmu se koristi glazba češke avangardne violinistice i pjevačice Ive Bittove i slovačkog kompozitora Vladimira Godára.
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, uz pomoć Slovenske kinoteke i Slovenskog filmskog centra. Filmove puštaju s originalnih formata (vidi raspored) i imaju engleske titlove. Ulaz na projekcije je besplatan.
Raspored programa:
19:00 Djevojčica i drvo, Vlado Škafar, Slovenija, 2012., 83 min, DCP
20:30 razgovor s Vladom Škafarom
21:00 Stari most, Vlado Škafar, Slovenija, 1998., 12 min, 35mm
Mama, Vlado Škafar, Slovenija, 2016., 93 min, DCP
