Aida Hebib Raguž / Energija forme

Aida Hebib Raguž koristi formu kao primarno sredstvo propitkivanja smisla vlastitog postojanja i neizvjesne nam budućnosti. U ciklusu skulptura pod nazivom Energija forme vođena vlastitom umjetničkom radoznalošću autorica oblikuje forme naglašene futurističke dinamike i neobičnog snažnog kolorita. Dominiraju prošupljene mase kroz koje prostor slobodno struji, dok ga volumen obuhvaća i okružuje. Ostvaruje se snažna interakcija prostora i mase skulpture čime se energija utkana u skulpturu nastavlja u okolni prostor. Unutarnji svijet emocija izražen je finom obradom površine ispoliranog patiniranog gipsa. Pomoću organskih formi uz odabir dominantno hladnih smirujućih boja umjetnica stvara svojevrsne meditativne objekte koji pulsiraju u prostoru i posjetitelja potiču na misaono putovanje u daljine i dubine naše budućnosti.


Futuristička dinamika zajedno s meditativnim kolorističkim aspektom skulptura oblikuje začudan svijet pulsirajuće energije koji postaje prepoznatljiv rukopis Aide Hebib Raguž. Geometrijsko počelo oblikovanih skulptura i izraziti kolorizam naglašavaju vitalizam i dinamizam formi, no istovremeno ono organsko u djelu usmjerava promatrača na prirodno, slobodno i neograničavajuće unutar same forme. Znakovi koji stoje uz nazive skulptura asocijativno obogaćuju same radove. Moguće ih je iščitati kao futurističke simbole u službi tajnog koda ili pak poput crtica iz kolektivnog sjećanja koja nas vraćaju u vrijeme hijeroglifa i sličnih ideografskih pisama koja i dan danas predstavljaju zagonetku za čovječanstvo.

Rad Daljine 96 dominantno srebrnosivim koloritom ponajviše budi futurističke reminiscencije na trijumf tehnologije nad prirodom. Dinamičnom formom, te snagom boje skulptura aludira na metal i strojeve koji nas mogu odvesti neslućenom brzinom u neviđene daljine. Kao antipod Daljinama stoji rad Dubine ^Y^ koji oblikom, usmjerenjem i odabirom boja sugerira zaron u mistično, kontemplativno, zagonetno i neizvjesno. Za razliku od polikromatskih radova posvećenih dubinama i daljinama čovjekovog unutarnjeg svijeta, radovi Forma ~ i Forma x usmjereni su na vidljivi svijet. Jednostavnije i zatvorenije jednobojne skulpture bave se propitkivanjem samih oblika i njihovih energija. Naglasak je stavljen na odnos mase unutar same sebe, dok je komunikacija s prostorom daleko suzdržanija. Ponovno rastvaranje oblika prisutno je u radovima Prolaz 1, Prolaz 2 i Prolaz 3, gdje je prisutnost šupljeg prostora recipročna punoj formi. Središnja šupljina dodatno je naglašena bojom drugačijom od obojenosti vanjštine, čime se promatrač poziva da misaono prođe kroz šupljinu. Ritualni prolazak kroz otvor asocira na mogućnost obnove, prijelaz u drugo vrijeme ili drugo mentalno stanje, dok snažno prisustvo srebrne boje upućuje na transformaciju vremena iz prošlog u sadašnje ili buduće, pružajući promatraču mogućnost refleksije proživljenog ili propitkivanja budućeg. Odabir prolaska kroz otvor prema budućnosti prirodno se nadovezuje na formalno najkompleksniji rad Budućnost 1 koji karakterizira razvedena forma sazdana od tri različita oblika distinktivna po boji i usmjerenju. Složena trobojna skulptura sastavljena je od plavog podnožja koje asocira na dubinu temelja, dok zemljana vodoravna forma podsjeća na stabilnost i plodnost zemlje prodirući u crvenu okomitu formu kao simbol energije i osjećaja, te pritom čineći njezin oslonac. Razvedena, ali skladna kompozicija odraz je složenosti života.

Aida Hebib Raguž unutarnji impuls i doživljaj netaktilnog svijeta pretvara u vizualne i taktilne forme. Neobičnim skulpturama koje istovremeno objedinjuju dinamiku i smiraj, organičko i mehaničko, suvremeno i tradicionalno ostvaren je opus jedinstvenih futurističkih meditativnih formi koje nas potiču na sjećanja o prošlosti, trajanje u sadašnjosti, a ponajviše na razmišljanja o budućnosti. Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Aida Hebib Raguž rođena je 1977. godine u Dubrovniku. Diplomirala  je 2001. godine kiparstvo u klasi prof. Josipa Diminića na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci te stekla zvanje profesora likovne kulture. Aktivno se bavi kiparstvom, dizajnom i edukacijom u području umjetnosti. Ostvarila je niz skulptura i reljefa u kamenu, drvetu, gipsu i žici. Autorica je javne skulpture u kamenu 2001. godine postavljene na rivi u Vrsaru. Iste godine stječe diplomu Međunarodne kiparske škole „Montraker“ Vrsar. Sudjeluje na Goranskoj kiparskoj radionici „Lokve“ 2002. godine gdje izrađuje skulpture u drvetu. U 2013. godini izrađuje reljef “Vatromet Držićevih djela“ u sklopu izložbe Nezaboravna Držićeva djela, koji je uvršten u stalnu zbirku Doma Marin Držić u Dubrovniku. Osim skulptura, od 2002. godine do danas ostvarila je brojne zapažene cikluse u području dizajna autorskog nakita, te izlagala u mnogim galerijama diljem Hrvatske. Autorica svoje futurističke kiparske forme prepoznatljive po koloritu i obliku pretvara u dizajn nakita i njezino stvaralaštvo ujedinjuje kiparstvo i dizajn u jednu nerazdvojnu cjelinu.

Realizirala je niz predavanja i  radionica za djecu i mlade. Ostvarila je niz inovativnih radionica za djecu i malde  u suradnji s više galerija  diljem Hrvatske od kojih je posljednja bila 2016. godine u sklopu Tjedna dizajna Zagreb. Od 2004. godine do danas bavi se pedagoškim radom radeći kao profesor likovne kulture u Dubrovniku. Izlaže samostalno i skupno, te sudjeluje na umjetničkim kolonijama diljem Hrvatske. Član je HDLU Dubrovnik i HDLU Zagreb. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.