Povodom Međunarodnog dana mira, 21. rujna, u 11,30 sati, u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu, otvara se izložba mladog akademskog kipara Dragoslava Dragičevića. Izložba ostaje otvorena do 21. listopada.
vrijeme: 21.09.2016.
mjesto: Klanjec; Galerija Antuna Augustinčića, Trg Antuna Mihanovića 10
Dragoslav Dragičević rođen je 15. lipnja 1988. godine u Supetru na Braču. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a srednju Školu likovnih umjetnosti u Splitu, gdje je maturirao 2007. godine (smjer kiparski dizajner). Na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio preddiplomski studij kiparstva 2010. godine u klasi prof. Matka Mijića te diplomirao 2013. godine u klasi red. prof. Kažimira Hraste. Od 2013. godine radi kao vanjski stručni suradnik na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu te od 2015. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika i Foto kluba Split. Priredio je pet samostalnih izložaba (Bol, 2010., Split, 2011. i 2012., Dubrovnik, 2015. i Klanjec, 2016.) i sudjelovao na dvadesetak skupnih izložaba u Hrvatskoj i Njemačkoj, od čega je nekolicina fotografskih. Dobitnik je nekoliko nagrada za svoj rad, uključujući Rektorovu nagradu za posebna postignuća za akademsku godinu 2011./2012. Živi i radi u Supetru i Splitu.
Dragoslav Dragičević svoje skulpture nabija značenjem. Višeslojno se koristeći simbolikom, gotovo ih pretvara u znak. Zato ih nema potrebu imenovati, pa ih najčešće ostavlja bez naziva.
Bez naziva iz 2010., dvanaest lica nižu se kao glave na šibenskoj katedrali. Iako Dalmatinac, Dragoslav nije Juraj, a ovo nije petnaesto stoljeće. Njegova lica nisu životni realistični portreti, nego vlastite mrtve maske. Sposobne, pogodne, podobne tek da na čelo prime amblem, pečat, žig. Crno na bijelom. Simbolika straha.
Bez naziva iz 2012., Dragoslavov je autoportret, za ovu prigodu izuzet iz većeg ansambla. Njegova polirana površina ujedno je sposobna, pogodna, podobna i da odrazi i da upije, i da primi i da odbije, i da prihvati i da ne pristane. Ona je membrana između čovjeka i svijeta. Ovojnica života. I ne da se etiketirati. Simbolika mira.
Spajajući te dvije Dragičevićeve skulpture bez naziva u jedinstven iskaz, ne odolijevamo ga imenovati, kao izraz svog razumijevanja i tumačenja. Jer, nomen omen est – Strah(i)MIR*.
*Strahimir je narodno muško ime nastalo spajanjem riječi strah i riječi mir u prenesenom značenju da bude oštar, energičan zaštitnik mira.
(autor izložbe i postava Božidar Pejković, u popratnom katalogu)
