Bela i Miroslav Krleža živjeli su na prvom katu vile, sagrađene 1928./29. g. po narudžbi bankara A. Reina prema nacrtima arhitekta Rudolfa Lubynskog.
U prostoru stana izdvajaju se blagovaonica, Belin mali salon (tzv. Žuti salon), Belina spavaća soba, Krležina radna soba i Krležina spavaća soba s autentičnim namještajem, predmetima i umjetninama nekadašnjih vlasnika. Namjena prostora, brojni primjeri bidermajerskoga i klasicističkog pokućstva, Belina kolekcija posuđa, umjetnine na zidovima, ukrasi, knjige, darovi poznatih gostiju i prijatelja odražavaju način života, status i ukus toga slavnog para.
Belin mali salon bio je "jezgra peterosobnog stana", prostor okupljanja prepun uspomena na voljene osobe, dok je njezina spavaća soba oaza intime u kojoj se izdvaja kutak za toaletu.
Krležina radna soba najveći je, najosvjetljeniji i relativno miran dio stana sa zasebnim ulazom i s mogućnošću izlaska na balkon, piščevo omiljeno mjesto. Uzduž zidova postavljene su police s knjigama, među kojima su i rijetka bibliofilska izdanja. Krležin veliki radni stol s neorenesansnim stolcem okružen je rječnicima, gramatikama i enciklopedijama. U sobi su i garnitura za primanje gostiju i Belin glasovir.
U stanu su brojne umjetnine čiji su autori P. Dobrović, I. Lacković-Croata, M. Berber, S. Aralica, N. Reiser, C. Dujšin-Ribar, J. Miše, A. Augustinčić i dr. Među njima su i portreti Bele i Miroslava Krleže.
Poprsje crnkinje s uzdignutom kosom od ebanovine iz Nigerije Titov je dar Beli.
Ugrađeni drveni ormari u hodniku pretvoreni su u vitrine putem kojih se može zaviriti u privatni i javni život Miroslava i Bele Krleža. U njima su osobne stvari, dokumenti, odlikovanja, pisma, nakit...
U kuhinji su sačuvani elementi namještaja, a u njoj je smješteno računalo na kojemu se mogu pretraživati podaci o bračnom paru Krleža.
Miroslav Krleža (1893. - 1981.), jedan od najistaknutijih hrvatskih pisaca 20. st., autor je brojnih djela: romana, drama, pjesama, novela i pripovijesti, dnevnika, zapisa i memoarske proze te utemeljitelj nekoliko časopisa. Od 1950. g. Krleža je bio na čelu Leksikografskog zavoda, koji danas nosi njegovo ime. Upravo je u Krležinim dramama njegova supruga Bela (s kojom se vjenčao 1919. i proveo 62 godine) ostvarila svoje najbolje uloge.
U trideset godina stanovanja na Gvozdu Krleža je napisao niz rasprava i eseja, dramu Aretej (1959.), roman Zastave (1962.) i scenarij za film Put u raj (1970.). Od 1977. g. Krleža više nije napuštao ovaj stan.
Bela Krleža (1896. - 1981.), nakon završene učiteljske škole, paralelno s učiteljskim poslom, privatno je učila glumu. Glumila je u zagrebačkomu Hrvatskom narodnom kazalištu od 1929. do umirovljenja 1966. g. Najveće uspjehe postigla je glumeći u dramama svog supruga: kao barunica Castelli (Gospoda Glembajevi) nastupala je od praizvedbe 1929. pa do posljednje postave 1963. g., kao Laura Lembah i Madlen Petrovna (U agoniji), Melita i Klara (Leda) te Klara Anita (Aretej).
