Izložba Vaska Lipovca u Crikvenici

Likovni iskaz Vaska Lipovca duboko je emocionalan. Senzibilizirao je stvarnost do mjere arhetipskog modela koji je postmodernističkim leksikom uvijao u plašt tradicije i suvremenosti. U likovnom imenovanju svijeta i života, privrženosti moru i čovjeku, razotkrivao je bez umora i predaha sve ljudske taštine, slabosti, poroke i strasti, s puno razumijevanja pretakao ih u asocijativni likovni tekst. U njegovoj umjetnosti sve pripada čovjeku, njegovu životu i trajanju. Bokokotorsko djetinjstvo, tu je ishodište njegova svijeta oblika, ugođaja, ritmova i boja, na tim se izvorima razlistavala njegova umjetnost duboko uvjetovana sjećanjima. Doživljaji djetinjstva nataloženi su u svim segmentima njegovih djela: u velikom moćnom moru, u ozračju sunca i Mediterana, u tajnovitim susretima svjetla i sjena, u napetim pučinama, u volumenima hridi i otoka, u fascinaciji plavetnim daljinama i širinama. Prepoznajemo ih u autorskom slogu i jasnoći zamisli, u sjajno izbalansiranim odnosima i koloristički izoštrenim prostorima, u njegovoj stilizaciji i u njegovoj mjeri redukcije.

Lipovčevi likovi stvoreni su u oblikovnom kodu naslonjenom na miroovsku poetiku: kapetani u svečanim odorama, mornari u prugastim majicama, zavodnici, sportaši, šetači, biskupi, plejada samosvojnih karaktera, tako ljudskih i prirodnih, svoju virtualnu stvarnost živi za sebe i gledatelja. U očima im sjeta, čežnja za daljinama, tuga odlazaka i rastanaka ili radost susreta. Pogledom pomiruju ono iznutra i ono izvana. Odmaknuti od stvarnosti i doslovnosti, jednostavni i topli, dirljivo iskreni, otvoreni i neposredni, zrače mirom, mudrošću i melankolijom. Prividno ravnodušni, pozivaju na komunikaciju, osmijeh ili suosjećanje. Toliko su ozbiljni u svojoj ulozi i toliko postojani u svojim navikama i sanjarskim očekivanjima da izazivaju podsmijehe. Razgolićene dame, izazovne zavodnice i punašne nudistkinje podignute na visoke stupiće, oble, meke, putene, prizivaju primarnost paleolitskih idola i simbola ženstva, materinstva i plodnosti. Iz teksta Branke

Vasko Lipovac rođen je u Kotoru 1931. Diplomirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1955. Suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića od 1955. do 1959. Od 1967. živio u Splitu. Samostalno izlagao od 1956. Ostvario stotinu samostalnih i dvjestotinjak skupnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Središte njegovog interesa je ljudska figura. Dobitnik niza nagrada za skulpturu, ilustraciju i javne spomenike,  između ostalih: Prva nagrada za spomenik Draženu Petroviću (1995.), Nagrada Splitskog salona (1996.), Druga nagrada za spomenik Marku Maruliću (1998.),  Velika nagrada III. trijenala akvarela Hrvatske (Karlovac, 2004.),  Nagrada za životno djelo (Split, 2006.). Preminuo u Splitu 2006.
Arh, pov umj.