Izložba Alme Dujmović 'Slikotkanja'

Radi se o ciklusu slika u kombiniranoj tehnici (akril, crtež, kolaž), koji je autorica započela stvarati 2014. godine, a na kojem radi i unutar kojeg istražuje i danas, modificirajući ga i dodajući nove elemente, te ga stalno nadopunjujući novim radovima. Nalazeći u korištenoj temi  - svojevrsnoj simbiozi morfologije podmorja i tkanih tekstura, neiscrpni izvor inspiracije za gradnju suvremenih vizualnih konstrukata. Konstrukta koji su ovdje gradbeni elementi u jednom sustavu čistih, čvrstih vizualnih struktura.  

Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja će izložbu i otvoriti, a koja u tekstu predgovora kataloga o ovim radovima i o stvaralaštvu Alme Dujmović kaže: 'Premda je kroz cijelo svoje stvaralaštvu stalno prepoznatljiva i uvijek svoja, Alma Dujmović u svakom je svom ciklusu nova i na neki način drukčija. Jer za nju je likovno stvaranje svojevrsna avantura i uzbudljivo istraživačko putovanje puno osluškivanja i propitivanja, odgonetavanja i prepoznavanja. Puno novih iskustava i novih doživljaja. Zato su u njezinim ikoničkim, amblematskim podmorjima mijene jedina konstanta, a prividna prepoznatljivost motiva tek izgovor za aktivaciju vizualno-prostornih istraživanja i za intervencije u formu (sažimanje i reduciranje, rastvaranje i rastakanje), te za virtuozne igre boja, linija, prostora i svjetla. Uvodeći u tu igru kolaž,autorica u sve uvodi i novu strukturalnu gradnju i novu percepciju realnosti: motiv dekonstruira, razlažući ga na fragmente, a onda ga na drukčiji način, iz drukčije perspektive konstruira, pritom spajajući stare i nove prostore, stara i nova iskustva, stare i nove realnosti, pri čemu se događa zanimljiva transgresija značenja.

Svaki novi Almin ciklus zato je promišljena autorska priča koja pomiče granice i rezultira novim nadograđivanjem osobnog vizualnog sustava, u kojem je važna forma i konstrukcija, struktura i tekstura, linija i boja. Gdje je važna disciplina mišljenja, ozbiljnost pristupa i preciznost izvedbe. Ali gdje je isto tako važan i slobodan uzlet mašte, impulzivnost geste i titraj emocija. Zato je u njezinu uređenom vizualnom sustavu svaki put u matricu podmorja utkana, kao potka,maštovita, intrigantna priča. U ovome novom ciklusu,priča inspirirana motivom čipke. Oblikovala ju je Alma,potaknuta ljepotom naše čipkarske baštine,kao priču o linijama i opipljivo-mekim vlaknima,o profinjenim bijelim tkanjima, o taktilnim nitima, slikotkanim podmorskim pređama i imaginarnim krajolicima. Neobičnim sinergijskim zagrljajima fizički opipljivoga i vizualno iluzivnoga, sukladno fantazmagoričnoj poetici svoga izričaja, otvorila je ona tako ovdje pogled u novi magični svijet,u kojem se britkost sugestivno i ekspresivno suprotstavlja mekoći, razbarušenost verističkoj preciznosti, a gibljivost organskoga postojanosti anorganskoga.Tu supostoje, u jukstapoziciji, realne i imaginarne strukture izmaštanih zemnih i podvodnih oblika, stvarajući jedan očuđen, imaginarni krajolik, linijski složen i labirintičan, koji je smješten u neke nedefinirane „prostore između“. Prostore u kojima linije pletu čipkastu ornamentiku vibrirajući u sinkopiranom ritmu, po površini i po dubini,te tako tkajući„čarobno predivo tuge, veselja, nevinosti, erotike i tajnovitosti.“

Almina „Slikotkanja“ naglašeno su komunikativne vizualno-taktilne slike i u njima autorica propituje izražajne mogućnosti simbiotički sljubljenih medija i tehnika. U tom procesu ona aktivira i gledatelja kao sudionika događanja, navodeći ga usmjerenim vizualno-haptičkim podražajima da otvori sve svoje senzore. A onda u toj uspostavljenoj komunikaciji intrigira njegovu percepciju, ostavljajući ga u nedoumici gdje u pretapanjima imaginarnoga i stvarnoga prestaje zbilja, a gdje počinje iluzija. Odnosno gdje je ona jedva vidljiva granica kad profinjena i jasno iscrtana linija postaje fizički opipljiva nit. Isto tako, navodi ga da stalno dvoji oko toga što jest, a što nije kod dekonstruiranih i dezintegriranih kolaža, jer u novonastalom paralelnom prostoru sve postaje imaginarno, počinje lelujati, naizgled se bez reda zgušnjava ili rasipa, funkcionirajući u nekom, čini se, kaotičnom neredu. Međutim, ta  neuređenost ipak je prividna i nije slučajna, već je smišljena i organizirana, a „pomak“ u kontroli sustava je programiran, pa je odnos reda i nereda proračunato entropijski. Dojam kaotičnosti tako se na kraju pretvara u neobičnu i poetičnu  harmoniju kaosa.“

Alma Dujmović rođena je 1958. u Puli. Diplomirala je 1984. na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Živi u Puntu na otoku Krku. Svoj likovni izraz kontinuirano gradi istraživanjem i kombiniranjem različitih likovnih materijala, spajajući tako na jednoj podlozi slikarske, crtačke i grafičke tehnike. Karakterističnom okvirnom temom podmorja, kao i oblika proizašlih iz složenih, vidljivih ili izmaštanih formi, te mikro struktura stvarnog i izmišljenog svijeta, strukturira površinu,  mijenjajući po potrebi veličinu podloge od minijature do velikog formata. Do sada je održala više od četrdeset  samostalnih izložbi, a sudjelovala je na isto toliko skupnih u domovini i inozemstvu