U zagrebačkoj Galeriji Mala, u subotu, 25. listopada, s početkom u 12 sati, otvara se samostalna izložba novijih radova slikarice i grafičarke Nives Kavurić Kurtović nazvana 'Zatočena nezauzdana'. Izložba ostaje otvorena do 5. studenoga.
vrijeme: 25.10.2014. 12,00
mjesto: Zagreb; Galerija Mala, Trg bana Jelačića 6
'Moje su misli spontane, one su hvatane uživo, bez korekture. Stvaralački nerv je kao udav, sve kod mene mora dogoditi u trenutku. Pogledajte, recimo Knifera. To je jedna vrsta sistema. A ja sam suprotnost njemu. To je moja potraga, stalno traganje za istinom, pojašnjava Nives Kavurić Kurtović svoj stvaralački pristup.
.. Ovaj put se odlučujemo za rječitu sintagmu 'Zatočena nikako zauzdana', što je urasla u gusto crno mrežasto tkivo jednog velikog crteža, začinjenog još intenzivnim bljeskom krvavo crvene boje. Smatramo da je autorica na taj način idealno pozicionirala svoje ishodište, svoje stanje i raspoloženje, svoja fizička ograničenja i svoju maštovitu evazivnost, čak sklonost levitaciji. Doista, zatočeništvo u tijelu (s dodatnom gravitacijom bolovanja) kao da nužno traži nadoknadu u vitalnom neposluhu, u živoj agilnosti duha što prkosno nalazi svijetle prodore na dnu najopakijeg crnila.
Premda nije nikada napustila apartne površine platna i papira, niti odustala od olovaka, pera i kistova, usuđujemo se tvrditi kako Nives Kavurić-Kurtović provodi svojevrsni body-art. Naime, polja njezinih kadrova nose tragove strastvenog obuhvata, tokovi linija vođeni su nesmirenim, temperamentnim rukopisom, mrlje tuša i boje reflektiraju gestualnu napetost. Nekoliko novijih slika uvjerit će nas također u antropomorfnu motiviranost, u ljudsku mjeru njezine imaginacije i egzekucije.
Polegnuta, plutajuća 'Ofelija' u prozračnom bljedilu kao da hlapi ili se pretapa u tekuću materiju. Prozirne silhuete 'Daška' igrom prstiju dopunjuju presuzdržanu ekspresivnost lica. Za razliku od paučinaste tvari 'Daška' čvrsta i zagasita faktura slike sa zatamnjenom glavom i nekoliko blijedih maski (ali prodornih očiju) nudi grčevitu viziju rastrojenosti subjekta. Konačno, izložbu zaokružuje i kruni jetka samoanaliza 'Autoportreta', slikanoga bez ikakve laske i povlađivanja, narcizma i ugađanja taštini. 'Nivesin rubac' autentičan je otisak nutarnjeg nemira, djelatnog i plodnog nespokoja, definitivna pretvorba efemernoga u ikoničko, pojedinačnoga u opće i vanvremeno. Tonko Maroević, iz predgovora katalogu
