Žižić/Kožul u Muzeju suvremene umjetnosti

Ambijentom Spektar umjetnički dvojac Žižić/Kožul nastavlja artikulirati svijest o neumornom i sveprisutnom nasilju i pandemiji konzumerističke kulture. Njihov najnoviji ambijent naslovljen Spektar, predstavljen u NO Galeriji MSU-a, ukazuje na transformaciju mentalnog krajobraza i javnih prostora u mjesta namijenjena  potrošnji nadziranima isključivo logikom profita.

Vrijednost njihova rada leži i u činjenici što su zaoštrenu presliku globalnih tendencija preobrazbi javnih prostora artikulirali kroz iskustvo lokalnog konteksta čitavim spektrom kontekstualno specifičnih simbola. Naime, žarišne točke ambijenta ovaj puta su betonski multipli boca i rekvizita za plažu. Dvojac postavlja u prostor dvjestotinjak betonskih odljeva boca gusto zbijenih na postamentu. I dok je u prethodnom ambijentu 0,50 žuđeni objekt bila plastična boca koju je moguće reciklirati i za nju dobiti pola kune, a koja je umjetničkom transformacijom postala brončani, muzealizirani predmet, sada tandem Žižić/Kožul preoblikuje već spomenutu bocu u vojsku bezimenih, no logo multipla, izljevnih u betonu.

Tako svima poznata boca, svima poznate robne marke, postaje dio bezimenog, sivog prijetećeg mnoštva u potpunosti lišena marketinške prepoznatljivosti ali i muzeološkog glamura prethodnog ambijenta. Ambijent Spektar predstavlja tek jedan koloristički trenutak, kolažno/montažnu fotografiju koja prikazuje superponiranu ambalažu svih, na lokalnom tržištu postojećih, marki prženih krumpirića stvarajući tako artefakt  koji također postaje oglašivački neprepoznatljiv proizvod bez loga. Tekstualni akcent ambijenta, od zrcala premazanog sivom bojom, jest sastavljena slika s natpisom das billigste Angebot (najjeftinija ponuda) koja postaje  ironijski osvrt na marketinški posredovanu svakodnevicu. U namjeri da ostvari svoj glavni cilj kojemu je sve podređeno, a to je profit, moraju biti zadovoljeni određeni kriteriji poput fleksibilnosti, mobilnosti i iznad svega isplativosti. Usmjerenost profitu u konačnici će rezultirati prevlašću uslužnog sektora u našoj svakodnevici i potpunom promjenom koncepta rada a to nas opet vraća na zimmerfrei simboliku otjelovljenu u grupi sivih luftića i betonskih artikala za plažu. Oni nisu ovdje samo žuđeni umjetnički objekti predstavljeni poput muzejskog izloška, a beton nije samo materijal kojim se jadranska obala neumjereno pretvara u apartmanski pakao. Prezentirani objekti snažan su otisak, odljev koji globalni kapitalizam upisuje u naš mentalni i javni prostor osobito stoga što godišnji odmor nije više zajamčeno pravo već povlastica.

Strategija ambijenta Spektar, uz korištenje ready-made objekata i logotipova – nositelja određene društvene simbolike, svojevrsna je preslika kasnokapitalističke logike, a koju Mark Fisher u djelu Kapitalistički realizam: zar nema alternative? opisuje kao 'sustav jednakosti'. Takvo 'poravnavanje', prisutno je u umjetničkoj praksi tandema Žižić/Kožul s jedne strane tehnikama brisanja logotipa i s druge strane umnažanja istog do njegove neprepoznatljivosti. Jednako kad je posrijedi religiozna ikonografija, artikli za plažu, odabir auta, flaširane vode ili čipsa, kapitalistički realizam ukida sve osim monetarne vrijednosti ostavljajući, dakako, privid izbora. Otud monokromno sivilo čitavog ambijenta, naglašeno specifičnim potpisom dvojca Žižić/Kožul, sivom izgužvanom folijom koja simbolizira stanovit rekvijem izlozima zatvorenih trgovina koje su prestale biti isplative. 

Bogatstvo ne uključuje mnoštvo stvari nego posjedovanje onoga za čim čeznemo, zaključio je Jean-Jacques Rousseau u svom djelu O porijeklu neravnopravnosti ljudi iz 1754. Bogatstvo ovisi o žudnji. Upravo ta žudnja temelj je potrošačkih mehanizama koje komentira dvojac. Marketinška industrija, potičući naše apetite, zavladala je našim umnim potencijalom i pogledom na svijet. Promatrajući radove dvojca čini se da suvremeni konzument teško stvara stav o tome što je važno i što mu je potrebno, već se radije priklanja prijedlozima koje mu serviraju oglasi utjecajnih novina, copy writeri odnosno visoko estetizirane poruke jumbo plakata. David Ogilvy, u knjizi Ispovijesti reklamera, zaključio je kako je čovjekov najveći grijeh postaviti reklamni pano na mjestu s najljepšim pogledom. Prisegnuo je da će, pod okriljem noći, kada se povuče s Avenije Madison, putovati svijetom i trgati reklame. Ukoliko i ne doživimo umjetnički ambijent dvojca kao ohrabrenje na fizički obračun s oglašivačima (i bivšim oglašivačima), u svakom slučaju valja ga iščitati kao poziv na pregovaračko, pa čak i aktivističko iščitavanje poruka konzumerističke kulture.  Kustosica i autorica teksta Leila Topić 
 
Žižić/Kožul je umjetnički tandem koji čine Damir Žižić i Kristian Kožul. Rade na umjetničkom istraživanju i projektima od 2013. godine. Do sada su samostalno izlagali u Galeriji Karas (HDLU) i u Kući Lauba u Zagrebu. Sudjelovali su u grupnim izložbama 53. porečki Annale u Poreču i Nagrada T-HT@MSU.HR u Zagrebu. Dobitnici su otkupne godišnje nagrade T-HT@MSU.HR (2014).