Španjolsko-hrvatski književni dijalog

Soledad Puértolas Villanueva rođena je 1947. godine u Zaragozi. Živi u mjestu Pozuelo de Alarcón (Madrid). Njezino književno stvaralaštvo obuhvaća romane, kratke priče i eseje. Objavila je sljedeće romane: El bandido doblemente armado (Dvostruko naoružani bandit - Nagrada Sésamo 1979.), Burdeos (Bordeaux), Todos mienten (Svi lažu), Queda la noche (Ostaje samo noć - Nagrada Planeta 1989.), Días del Arenal (Dani u ulici Arenal), Si al atardecer llegara el mensajero (Ako u sumrak dođe glasnik), Una vida inesperada (Neočekivani život), La señora Berg (Gospođa Berg), La rosa de plata (Srebrna ruža), Historia de un abrigo (Povijest jednog kaputa), Cielo nocturno (Noćno nebo, 2008.) i Mi amor en vano (Moja uzaludna ljubav, 2012.).

Pripovijetke: Una enfermedad moral (Bolest jedne kreposti), La corriente del golfo (Golfska struja), Gente que vino a mi boda (Ljudi koji su došli na moje vjenčanje), Adiós a las novias (Zbogom drage moje) – Nagrada NH 2000.) i Compañeras  de Viaje (Suputnice, 2010.)
Autobiografski tekstovi: Recuerdos de otra persona (Sjećanja druge osobe), Imagen de Navarra (Slika Navarre) i Con mi madre (S mojom majkom).
Priča: El jardín de Ulises (Uliksov vrt).
Eseji: El Madrid de la lucha por la vida (Madrid – priča o borbi za goli život), La vida oculta (Skriveni život – Nagrada Anagrama  za esej 1993.), La vida se mueve (Život se miče) i Como el sueño (Poput sna – u izdanju Aragonske pokrajinske vlade, povodom Nagrade aragonske književnosti 2003.)
Priče za mlade: La sombra de una noche (Sjena jedne noći), El recorrido de los animales (Prolazak životinja) i El desván de la casa grande (Tavan velike kuće).
Preradila je djelo Celestina na suvremeni španjolski jezik (Castalia, 2012.).
Dobitnica je Nagrade aragonske književnosti 2003. i Nagrade Kultura 2008. Grada Madrida. Od 2010. zauzima sjedalo 'g' od  ukupno 46 mjesta u Španjolskoj kraljevskoj akademiji. U svom pristupnom govoru, koji je nosio naslov 'Saveznici', govorila je o 'sporednim likovima iz Don Quijotea'. Djela su joj prevedena na francuski, portugalski, talijanski, njemački i engleski.
 
Dinko Telećan rođen je 1974. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju i anglistiku. Objavio zbirke pjesama Kreševa (1997.), Vrtovi & Crvena mijena (2003.), Iza (2005.) i Plast igala (2011.), knjigu Sloboda i vrijeme (2003.), putopis iz Indije i Pakistana Lotos, prah i mak (2008.), zbirku eseja pod naslovom Pustinja i drugi ne-vremeni ogledi (2009.) i roman Dezerter (2013.). Pjesme su mu objavljivane u brojnim domaćim časopisima, a kraći izbori iz opusa prevedeni na njemački, engleski, mađarski, španjolski, galješki, rumunjski, makedonski, slovenski, slovački i katalonski (dvojezična zbirka Cada oliva és un estel fos, Barcelona, 2010., s Markom Pogačarom). Pjesme na engleskom uvrštene su mu u antologije Poets' Paradise, The Fancy Realm i Poetic Bliss (Guntur, Indija, 2010. – 12.). Koscenarist je animiranog filma Plima Alena Zanjka (2011.)

Prevodi prozu i poeziju, teorijska i publicistička djela s engleskog i španjolskog jezika. Prevodio, među ostalima, R. Bolaña, J. L. Borgesa, J. Cortázara, H. Džubrana, T. Eagletona, R. Flanagana, J. G. Frazera, R. Gravesa, S. Greenblatta, W. Morrisa, E. Sabata, D. H. Thoreaua i S. Žižeka. Za prijevod Frazerove Zlatne grane nagrađen je 2003. godišnjom nagradom Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Na Sajmu knjiga u Sarajevu 2006. nagrađen za najbolji nefikcionalni prijevod godine (Slavoj Žižek, Škakljivi subjekt). Knjiga eseja Pustinja ušla je 2010. u najuži izbor za nekoliko književnih nagrada (Nagrada Zvane Črnja, Vjesnikova nagrada, Kiklop). Dobitnik Europske nagrade za poeziju na pjesničkom festivalu u Curtea de Argeşu 2013. godine. Od 2002. godine član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Od 2009. član Hrvatskog društva pisaca, a od 2013. Hrvatskog P.E.N. centra.