U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, u subotu, 15. veljače, u 19 sati, otvaraju se dvije samostalne izložbe; Davor Paponja predstavlja se izložbom 'Teritorij', a Nina Popović izložbom 'Konstruirana nužnost'. Radove će, u prisustvu autora, predstaviti Eugen Borkovsky.
vrijeme: 15.02.2014. 19,00
mjesto: Grpžnjan; Gradska galerija Fonticus
Davor Paponja na tekstilnoj podlozi izvodi sraz crteža i tonski ili koloristički razrađenih ploha. Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Tu najprije primjećujemo razgaljena muška tijela. Uz njih su elementi karakteristični za različita vjerovanja, znakovi ritualnih situacija. Najčešće su to maske i pokrivala. Neki od simbola predstavljeni su kao pozadine torza. Ponegdje je prisutan slovni zapis. Umjetnik dozvoljava oblicima izlazak iz formata.
Na radovima očitavamo stilske karakteristike grafita ili uličnog slikarstva, ilustracije, plakata, stripa. Linija se pojavljuje kao samostalna činjenica, nosilac oblika ili kao ispuna. Izabrane elemente autor postavlja promišljeno ne poštujući uvijek pravila perspektive. On miješa planove i uvjetuje ih smislom. Ritam je aktiviran dispozicijom elemenata. Uporabljeno znakovlje uvodi elemente naracije. Umjetnik ne poštuje dosljednost već kombinira prazninu, liniju, crtež ili oslikavanje kako mu to nalaže trenutak izgovora misli. Frekvencija se mijenja prelazeći od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Uklopljeni dijelovi čine sustave koji postaju ideogrami.
Nina Popović koristi kanoniziranu žensku djelatnost, šivanje, vezenje, kako bi naglasila propitivanje međuspolnih odnosa. Iskrcavajući osobnu prtljagu sjećanja, zagrebla je u ono što izaziva bol. Bol je prisutna u na vjeđi, u proboju svjetla na blijedom obrazu. Grč nesigurnosti ovjekovječen je na trunku kose i u grču skupljene usne u strahu od zadatosti. Umjetnica stvara album svjedočanstva, izvjestiteljski zapis. Ona je dnevnim slijedom istraživala iskustva, dojmove i vizualne karakteristike svojih razvedenih a ponovno slobodnih prijateljica, poznanica.
Realiziran je niz ekspresivnih portreta. U jednom trenutku, poput primalnog krika, posredstvom gestualnog reza, umjetnica beskompromisno udara na oznaku identiteta - udara na lice. Slično kao što su prava lica bila napadana od strane nekog prije umjetnice. Tako čini sa svim obličjima. Kasnije na radovima intervenira na novi način, uzima nit konca i grubim šavovima pokušava ih zacijeliti. Podcrtavajući ovaj slikarsko - akcionistički poduhvat autorica dodaje naslove kao oslonce percipiranju radova..Iz teksta Eugena Borkovskog
