U petak, 15. studenog, s početkom u 20 sati, u Galeriji Galženica, otvara se skupna izložba 'Grad na drugi pogled', na kojoj sudjeluju Tonka Maleković, Božena Končić Badurina, Igor Kuduz, Martin Mrzljak, Tanja Vujasinović i Ana Zubak. Izložba ostaje otvorena do 22. prosinca.
vrijeme: 15.11.2013.
mjesto: Velika Gorica; Galerija Galženica, Trg Stjepana Radića 5
Što je za nas grad, kako ga vidimo, percipiramo, imaginiramo, prisvajamo i usvajamo pitanja su koje želimo postaviti sebi kao autorima projekta, ali istovremeno i stanovnicima grada Velika Gorica, čiji privremeni stanovnici postajemo (pristajemo biti) djelujući u njegovom kontekstu. Velika Gorica, prostor djelovanja Galerije Galženica je za nas koji tamo ne živimo prostor klizećih identiteta, ponajprije vezanih uz zagrebačku aglomeraciju i susjedni aerodrom. Nerijetko zanemarujemo da se radi o sedmom po veličini gradu u Hrvatskoj, sa svojim unutarnjim logikama što nadilaze prostor tranzita koji nam se na prvi pogled otvara. Stoga, slijedom poziva za sudjelovanje u programu Galerije Galženica 2013., vrlo rano nam se nametnulo pitanje bavljenja slikom grada i korištenje novih medija za prevođenje toga susreta, što nam se ujedno činilo jedinim mogućim načinom urbanog intervencionizma i približavanja njegovoj teksturi i stanovnicima kroz jedan kratkotrajni izložbeni eksperiment skromnih produkcijskih uvjeta.(...)
(..) Sam projekt odvijao se u dvije faze: jednu pripremnu koja je trajala kroz mjesec listopad 2013. godine, te onu prezentacijsku izložbenu koja teče u Galeriji Galženica, ali i u javnom prostoru Velike Gorice kroz mjesec studeni i prosinac 2013. Ususret samoj prezentaciji projekta održale su se pripremne radionice i snimanja na terenu u suradnji s vizualnim umjetnicama, suradnicama na projektu: Boženom Končić Badurinom, Tonkom Maleković i Tanjom Vujasinović te učenicima Osnovne škole Nikola Hribar i velikogoričke gimnazije, koje su imale za cilj iskonstruirati neke nove, svježe, rasterećene poglede na sam grad i njegovu urbanu svakodnevnicu.
Krenule smo od pretpostavke da je prostor ‚obitavanja’ mlađih generacija danas uvelike preseljen iz fizičkog u prostor virtualnog. Želja je bila, koristeći ‚alat’, koji čak većina djece osnovnoškolskog uzrasta posjeduje i svakodnevno koristi (iPhone-e, mobitele s kamerama i fotoaparatima) vratiti se fizičkom prostoru, svakodnevnom okruženju, javnom prostoru grada u kojem žive i koji koriste, postavši ga na taj način više svjesni te čak, korak dalje, imaginirajući ga u novi, mogući sadržaj. Jer, ne smijemo nikada ‚ispustiti’ grad iz svojih ruku.
O tim procesima vrlo dobro govori i istraživačica i arhitektica Dubravka Sekulić u svom tekstu Javni interes u magli kapitala2. Navodi kako u posljednje vrijeme imaginacija prostora dolazi isključivo iz pozicije investitora, a nikako iz društvenog imaginarija, kako onog gradskog urbanističkog, tako i onog zainteresirane skupine građana iliti višeslojno uključene mikrozajednice. Uloga građana u donošenju odluka se svodi na posthumno im plasirano razglabanje o već skoro pa gotovim projektima i rijetko se događa poziv na zajedničku konceptualizaciju budućnosti. Ili ih se šutke negira i kad postoji drugi pogled. I tako se u prostornim odlukama o razvoju nekog grada sve više zanemaruje pozicija građana, a time i šire njihov možda manje vidljiv, ali siguran doprinos ekonomiji jednog grada, onaj koji se izvodi kroz svakodnevne interakcije upravo s javnim, zajedničkim dobrom, zaključuje Sekulić.
Sam projekt Grad na drugi pogled nema pretenzije mijenjanja imaginarija o jednom gradu, ali pokušava reevaluirati upravo pravo na grad kojeg živimo kroz različite frontalne susrete s njim. Činjenica jest da su svi radovi proizašli iz procesa prostorno-specifične intervencije, nastale u direktnim, svakodnevnim dijalozima privremenih stanovnika grada s njegovim žiteljima. Redom su to dijalog obrtnika neona gosp. Lackovića i Tanje Vujasinović, koji uvodi prizvuk različitosti i raznolikosti nekih dalekih metropola u sâmo urbano tkivo, performans Božene Končić Badurine koji vraća funkciju jednom trgu kao prostoru demosa i agore, te hepening Ane Zubak, koji pokušava stvoriti most između galerijsko-kulturne ustanove i teksture samoga grada. Neki od autora pak koriste tranzit kao takav da ispričaju metapriču o izmještanju i (ne)mogućnostima susreta, direktno apostrofirajući korišteni digitalni alat i medij, te sva njegova ograničenja, ali i imaginacijske podstreke (Tonka Maleković, Martin Mrzljak). Neki su pak čitav taj susret zanijekali (Igor Kuduz) i plasirali grad kao jedan still frame u samom izložbenom prostoru ispretakajući tzv. eksterijer u interijer.
Susret, čini se, nikada niti nije u potpunosti izvediv, a ni moguć, i ostvariv je samo u svom potencijalu; događa se u mikro uporišnoj točci, gdje se dva mišljenja na trenutak dodiruju, poklapaju, preklapaju ili provociraju. Ivana Meštrov
Kustosice: Udruga Slobodne veze (Tonka Maleković, Ivana Meštrov) i Tanja Vujasinović
