Preskočite na glavni sadržaj

Vanja Trobić - Unutrašnji prostor svijeta: Limbo / kristali vremena

U petak, 20. rujna, s početkom u 19 sati, u zagrebačkoj Galeriji PM, otvara se izložba Vanje Trobić pod nazivom 'Unutrašnji prostor svijeta: Limbo / kristali vremena'. Izložba se može razgledati do 29. rujna.
vrijeme: 20.09.2013. 19,00
mjesto: Zagreb; HDLU, Galerija PM, Trg žrtava fašizma bb
url: http://www.hdlu.hr
Svojim umjetničkim stvaralaštvom, u kojemu je slikarstvo primarni medij, Vanja Trobić problematizira ideološku podređenost čovjeka materijalnim sferama, pomanjkanje duhovnosti, razvoj identiteta pojedinca i društva te neravnotežu koja nastaje kao posljedica sveprisutne tehnofilije i otuđenja od prirode. Opisuje izgubljenost u apokaliptičnoj atmosferi vlastitog okruženja, tragajući neprestano za smirajem u kaotičnom svijetu.


Autoričina su preokupacija mjesta, prostori, krajolici metafizičke sfere u koju ugrađuje svijest, podsvijest ili ono na njihovoj granici. U ta se mjesta povlači istodobno uvlačeći i nas, pokazujući nam stvarnost te ono što bismo mogli biti, što ćemo ili možemo postati. Prepoznatljiva i sveprisutna snovita atmosferičnost slika Vanje Trobić priziva u poznate nam svjetove koje potiskujemo baš kao u pravim snovima. Njena su mjesta stoga moćna, snažno metaforična i potresna. Nastanjuju ih likovi životinja i ljudi poput kakvih utvara. Djeca, ti simboli promjena i regeneracije ili – kako ih sama autorica naziva mala vojska sutrašnjice, prate nas praznih pogleda, s platna na platno, izjednačeni u otuđenosti. Životinje su s druge strane simboli prirode i funkcioniraju kao suprotnost autoričinoj priči o ljudskoj vrsti. Pripovjedna jednostavnost slika tek je privid nevidljivog i neprikazanog višedimenzionalnog značenja koje se odražava u vizualnom jeziku Vanje Trobić ne iscrpljujući ga…


Unutrašnji prostor svijeta je autoričino mitsko mjesto traganja, koje nas sve povezuje.(..) Središnja cjelina izložbe triptih Limbo metafora je duhovnog stanja suvremenog čovjeka koji svojim načinom života ugrožava prirodu i samog sebe (Fire on the mountain). Premda svojom pripadnošću neodvojiv od vlastite zajednice, pojedinac je otuđen (Living on the riverside), bez mogućnosti individualne ekspresije, zarobljen materijalnim imeprativima te sputan svojom ambicijom i težnjama (Overture to the sun). Limbo predstavlja mitsko mjesto kojim se neprestano vraćamo u iskon, ono rekapitulira naše postojanje oblikujući se tako u mjesto vječnog povratka.(..) iz teksta Marijane Paule Ferenčić