Lovorka Lukani – izložba u Bujama

'Lovorka Lukani predstavlja postav sačinjen nizom reljefnih grafičkih uradaka. Bjelinu podloge umjetnica kao da želi ostaviti nedirnutu. Intervencije na površini podloge ne događaju se bojom niti potezom već reljefnim izbočinama. Očitavanje motiva omogućuju uleknuća, ispupčenja, utori, brazgotine. Kanonizirano grafičko oblikovanje bez kolora karakteristika je svih radova. Medij za percepciju ove likovne prezentacije je sjena.  

Oblike utisnute u podlogu na prvi pogled doživljavamo kao apstrakcije no, pažljivim pregledom shvaćamo da se ispred nas nižu obličja realnih predmeta. Lovorka Lukani je vjerna grafičkoj tehnici ali poseže za neuobičajenim izborom matrica. Ona prikriva originalne predmete podastirući nam njihove obrise utisnute u plemeniti papir. Predstavljen je niz radova koji se prema sadržaju i pristupu mogu podijeliti u nekoliko grupa, nizova ili poliptiha, ovisno o načinu prezentacije.  

Nakon otkrivanja pojedinačnog oblika u bjelini, zapažamo srodne nizove koji čine grupe unutar kolekcije. U postavu nalazimo rad ponuđen kao niz nastao otiskivanjem komadića zemlje, kamenčića, smeća, ostataka cigareta, mrvica hrane i drugih sitnih predmeta nađenih na određenoj lokaciji. Vizualni iskaz rezultira reljefnim izbočenjima i uleknućima papira. Uz odraze sakupljenih oblike Lovorka Lukani na svaki segment rada unosi koordinate lokacije na kojoj su predmeti primijećeni / nađeni. Svaki list otiska ima drugačiju teksturu i druge koordinate. Osim raznorodnih tragova na površinama nalazimo zapise koji ih zemljopisno određuju.  

Na drugoj seriji grafičkih zapisa nalazimo odraze osobne memorije. Umjetnica izabire njoj važne predmete koji označavaju određena sjećanja na ljude i događaje. Artikli postaju matrica, bivaju umetnuti u grafičku prešu kako bi njihov oblik ostavio trodimenzionalnu bilješku na papiru. Možemo ih promatrati kao pozitiv ili kao negativ. U oba slučaja ekspresija ne biva umanjena. Unutar ove serije radova razaznajemo začudan asortiman asocijativnih oblika. Tu nalazimo donje rublje, predmete koji služe dotjerivanju i narukvice koje novorođena beba i majka dobivaju radi identifikacije u rodilištu. Među oblicima su kovanice, gužvani papir, drugi odjevni predmeti, ručni radovi u čipki. Ovoj grupi, iako likovno izdvojeni zbog karaktera oblika i kompozicije, pripadaju i otisci umjetničine kose. Nabrojeni izbor motiva naglašeno je osoban i propituje ideju identiteta do granica feminističke problematike koja ovdje nije u prvom planu ali je prisutna.  

Ovo predstavljanje nudi još jednu seriju otisaka. Umjetnica prezentira grafike određene idejom poigravanja oblicima. I ovdje prepoznajemo realni motiv / matricu za što umjetnica koristi niti špage, trake, čvorove. Za razliku od ostalih serija ovdje je u rezultatu naglašeno propitivanje odnosa likovnih elemenata, linija i ploha. Raspored, igra formama, odvija se na način koji ih čini bliskim eksperimentiranju apstraktnim kompozicijama. (…)' Eugen Borkovsky