novo izdanje

Atanazije Jurjević: Prva hrvatska tiskana pjesmarica


vrijeme: 07.03.2012.
organizator: Udruga hrvatskih himnologa - 'Pavao Štoos'

Doktor muzikologije i glazbeni arheolog Miho Demović autor je nedavno objavljenog izdanja Prva tiskana hrvatska crkvena pjesmarica 'Pisni' Atanazija Jurjevića iz 1635. godine. Izdanje sadrži transliteraciju teksta, harmonizaciju napjeva, raspravu, faksimil (izrađen po primjerku Metropolitanske Knjižnice u Zagrebu M.R. 29562) i nosač zvuka: A. Jurjević: Pisni, u izvedbi Dječjeg pjevačkog kvinteta Horvat i Tina Mršića (Udruga Prosoli - Sveta glazba).

Pjesmarica Atanazija Jurjevića je tiskarska rijetkost i nije sačuvan u kompletu ni jedan primjerak. Jedan primjerak, do sada je bilo poznato da, se nalazi u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te mu je sačuvano samo 20 prvih stranica, a drugi se čuva u Metropolitanskoj knjižnici kojem nedostaju stranice 29 i 30.

Nedavno je u Franjevačkoj knjižnici na Krapnju otkriven cjeloviti primjerak komu je nedostajala samo naslovna stranica pa je bio izložen u samostanskom muzeju kao franjevačka pjesmarica 18. stoljeća.

Dr. Miho Demović je identificirao eksponat i time omogućio da se ta značajna rijetkost iz hrvatske glazbene prošlosti kompletira. Kako se radio o veoma značajnom spomeniku hrvatske glazbene kulture, Udruga hrvatskih himnologa  - 'Pavao Štoos' odlučila je izdati pjesmaricu reprintom uz studiju dr. Mihe Demovića, te transliteraciju teksta i obradu napjeva za suvremeno izvođenje.

Atanazije Jurjević (stariji mu autori ime pišu svakojako: Georgijević, Grgičević, Grgičević–Jurjević...) rođen je oko 1590. u uglednoj splitskoj građanskoj obitelji. Taj suvremenik Ivana Lukačića, Tomasa Cecchinija, Marcantonia Romana, Jurja Albertija — da spomenemo samo glazbenike iz splitskoga kruga — školovao se u prvo rodnome gradu, a od 1607. do 1609. bio je primljen kao asistent pri upravi Marijina bratstva u ljubljanskom isusovačkom kolegiju, gdje je, čini se, dobio prvu temeljnu glazbenu naobrazbu. Slijedeće dvije godine, od 1609. do 1611, proveo je na isusovačkom sveučilištu u Grazu, u slavnom Ferdinandumu, na sveučilištu kroz koji su među tolikim našijencima prošli Vinko Jelić i Juraj Križanić. Nakon studija zadobio je povjerenje na habsburškome dvoru, pa je zbog poznavanja slavenskih jezika postao consiliarius (savjetnik) u službi Ferdinanda II. Kao stručnjak za »istočna pitanja« obavljao je osjetljive diplomatske zadatke u zapadnim i južnim slavenskim zemljama, putovao je od Poljske do Slavonije i Bosne. Godine 1629. Ferdinand II. nagradio ga je imanjem Švarča kraj Karlovca. Posljednje desetljeće proživio je uglavnom u Zagrebu, posjećivao je Rijeku, a službeni su ga poslovi odvodili u Beč i Graz. Preminuo je oko 1640.
 

(D.H.F., 08.03.2012)


 



http://www.forum.tm/vijesti/cekate-animator-kulture-koji-je-odgojio-generacije-teslasa-i-koncarevaca-i-jos-uspjesnoOčito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu