obavijest

Prilog o izložbenom serijalu 'Ploha/Površina'


vrijeme: 05.01.2012. - 11.01.2012.23,25
mjesto: Hrvatska radiotelevizija

Prilog o izložbenom serijalu 'Ploha/Površina', u mediju billboarda, kustosice Silve Kalčić, na kojem su tijekom prosinca sudjelovali Duška Boban, Marko Tadić, Tanja Deman, Silvijo Vujičić, Mladen Stilinović i Patrizia Dona, biti će emitiran u emisiji 'Mediapolis' autora Zlatana Krajine na HR3, danas, 5. siječnja, u 23.25 sati, te u emisiji 'Drugi format' u srijedu, 11. siječnja, na HTV1.

U postizborno vrijeme u urbanom krajoliku politiku nakratko smo odmijenili umjetnošću, propitujući prostor otvoren između govora u prvom licu (i autora i promatrača), reklamnog prostora i javnog prostora ulice (avenije, bulevara) grada u kojima različiti programi i mjerila (S, M, L, XL) arhitekture egzistiraju jedni pored drugih unutar urbane mreže protkane reklamama, neonskim znakovima, transportnim nadvožnjacima i zelenim pasažima koji kontekst izložbe čine redundantnim.

Izložbe su se mogle pogledati iz vizure vozača, pa i putnika u tramvaju na lokaciji u Držićevoj ulici; odnosno isključivo prolazeći mimo u vožnji na lokaciji u Heinzelovoj ulici. Donedavnoj, bivšoj, i novoj istočnoj granici zagrebačkog središta, između kojih se događa smjena industrijske, ali vitalne, produktivne zone, poslovnim i trgovinskim objektima tj. tercijarnim, uglavnom bankarskim i preprodajnim-preprodavačkim sektorom.


U vožnji prema odredištu, u mimoilaženju sa sekvencom urbanog krajolika koji nam dolijeće u lice, neopazice izlazimo iz sheme svakodnevnog ponašanja, postajući otvoreniji za svijet oko sebe, možda i zato što ga više nikada nećemo vidjeti istog.  W. Tegethoff definira naše vrijeme kao ono opijenosti brzinom i smrću tektonike u arhitekturi, a umjesto ornamentirane i skulpturalne dekoracije kao elemenata njezine vertikalne vizure namijenjenih pogledu pješaka, vozač vidi samo formu i luminanciju zgrade. 'Grad je stanje duha i svijesti, on je geografsko-ekološka koncentracija ljudi, prirodno boravište civiliziranog čovjeka.' Ili bi barem takav trebao biti prema definiciji Roberta E. Parka, američkog urbanog sociologa.

Grad stalno odašilje 'poruku', vizualnu, akustičku, termalnu, koju percipiramo osjetilima i 'dekodiramo' u skladu s, kako je rečeno, našim prethodnim iskustvom. Interpersonalne odnose u kontekstu grada karakterizira prevlast aktivnosti oka nad čujnim osjetom, uglavnom radi prometne buke. Također, prije izuma autobusa, željeznice i tramvaja u 19. stoljeću, nikad ranije ljudi nisu bili u poziciji da se promatraju minutama, pa i satima, bez da ikad progovore jedni s drugima. Marc Augé, francuski antropolog, jednom je prilikom rekao da promijeniti život prije svega znači promijeniti grad.

Kako je suvremeno doba definirao Einstein, nema znanstvene istine već samo privremenih, stalno ubrzavajućih sekvenci reprezentacija. U takvom svijetu gajimo novi senzibilitet za brzo nestajuće, nepostojane slike: filma, televizije, video instalacije, kompjuterski generirane slike, a u arhitekturi sekvence, disjunkcije, dislokacije i dekonstrukcije.

Kada je 2003. Boris Cvjetanović fotografirao zapadno predgrađe Zagreba s billboardom 38. zagrebačkog salona arhitekture, slučajno je 'uhvatio' u kadar lateralni prizor čovjeka koji pretražuje po kanti za smeće. Danas to postaje svakodnevna scena, koja više nije percipirana kao eksces u urbanom krajoliku. Prvi billboardi u Zagrebu bili su locirani upravo ispred Studentskog centra, bili su to na platno preslikani filmski plakati za Kino SC-a, obavjesno-oglašavačkom namjenom u službi marketinga koji je, međutim, bio u službi kulture. Danas, posvuda, u vizualnom inventaru grada marketing se referira na sebe sama.
 
Plakat se proizvodi u seriji, dok serija umjetničkih djela u mediju billboarda, preuzetog iz milieua politike marketinga kao i politike društva (države, partija) u gradu kao generatoru međuljudskih odnosa, sustavu informacija, usluga i nematerijalne robe – zadržava svojevrsnu autonomiju, djelujući kao prekid, pauza u organskoj razmjeni s, i u strukturalnom kontinuitetu okolnog medijskog prostora.

Danas, zasićeni podražajima, blazirani stanovnici grada koji se stalno mijenja, obnavlja, kao ciklusi godišnjih doba, bez čvrstih i prepoznatljivih granica, više bivaju promatrani (nadzirani) medijskim okolišem nego što su subjektom perceptivnog čina. Dovoljno godina ranije, dakle kad čovjek nije razvio sadašnju dozu otpornosti spram podražaja u medijskom krajoliku, plakat na kojemu je Eva Herzigova reklamirala Wonderbra, bio je sklanjan s cesta europskih gradova radi distrakcije vozača i, posljedično, povećanja broja prometnih nezgoda. Prostor umjetnosti je prostor slobode, u otvorenom sustavu života u gradu. Silva Kalčić

(M.K., 05.01.2012)



http://www.forum.tm/vijesti/cekate-animator-kulture-koji-je-odgojio-generacije-teslasa-i-koncarevaca-i-jos-uspjesnoOčito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu