Pet novih Litterisovih knjiga

• Josif Brodski: Postaja u pustinji: izabrane pjesme,
prepjevao s ruskog Fikret Cacan, 218 str.
Ruski nobelovac Josip Brodski pripada onom redu pjesnika koje zovemo racionalnima, u kojih je misao i stalna usmjerenost k rješenju nekoga dubokog pitanja (nerješivoga, a i rješivoga) daleko ispred povremeno ekstatičnog ili češće prigušenog iskazivanja osjećaja i dojmova. Brodski je nevjerojatno originalan u svemu: bilo to otkrivanje klasicističkih prethodnika ili inoviranje strofike i tematike, što u ruskoj poetskoj riznici nije nimalo jednostavan doprinos. Svaku temu i predmet Brodski osvjetljava iz više kutova i s više razina (od autorske i ljudske do nerijetko metafizičke i onostrane). Redovito pri kraju pjesme dolazi do opravdanoga, gotovo filozofskoga uopćavanja, u čemu se otkrije pjesnikov kozmopolitski univerzalizam, ali dalek od suvremenog hermetičnog individualizma. Razvijanje teze, preko antiteza do uvijek efektne poante, podsjeća na geometrijske konstrukcije, iako su stihovi uvijek svježi i iskreni, a i jednostavni za neopterećenoga čitatelja.
 
• Georges Bataille: Prokleti dio, 240 str.
Ideja jednog svijeta kojim vlada prvobitna nužnost proizvodnje, stjecanja i očuvanja stečenog samo je komotna iluzija jer društvo preživljava samo uz cijenu neproduktivnog trošenja. Od arhaičnih do modernih vremena čovjekovo ekonomsko ponašanje uvijek je bilo vezano za njegove religijske korijene. Naizgled razumno, u svojoj je biti duboko iracionalno. Knjiga “Prokleti dio” zauzima središnje mjesto u djelu Georgesa Bataillea, pisca transgresije; njegova razmišljanja o ekonomiji prožeta su filozofskim, antropološkim, sociološkim i književnim spoznajama i iskustvom.
Za Georgesa Bataillea (1897.-1962.) Michel Foucault je rekao da je jedan od najvažnijih pisaca svoga stoljeća. On je autor raznovrsnog opusa, romana, poezije, eseja. Glavna su mu djela: “Unutrašnje iskustvo”, “Moja majka”, “Povijest oka”, “Plavetnilo neba”, “Erotizam”, “Lascaux ili rođenje umjetnosti”... 

• Carstvo medija (zbornik tekstova), 459 str.
Namjera je ovog zbornika tekstova da se temeljitije pozabavi problematikom medija te postavi ozbiljna pitanja o njihovu funkcioniranju i totalitarističkim pretenzijama. Zamišljen je hrestomastijski, kao nezaobilazna cjelina za onog tko se želi baviti promišljanjem medija. Stoga se u njoj krenulo od prvog amblematičnog teoretičara medija Marshala McLuhana (čije su dvije izreke o globalnom selu i Mediju kao poruci postali sastavni dio opće kulture) i referentnih tekstova u kojima su najavljene sve kulturne mutacije što će ih pretrpjeti mediji od kraja sedamdesetih godina do današnjih dana kad se izvorni smisao ideje slobode tiska i medija kao temelja demokracije pomalo izgubio. Većina zastupljenih autora i teoretičara istaknuti su intelektualci: esejisti, filozofi, sociolozi, novinari, publicisti, koji nerijetko s različitih pozicija pristupaju problematici medija.
 
• Ghjacumu Thiers: Korzikansko pjesništvo: od napjeva do pjesme (antologija), 109 str.
Aktualno korzikansko pjesništvo ima prilično ujednačen tematski teritorij na kojemu prednjači prizivanje prošle ili ugrožene poljoprivredno-pastirske civilizacije. Nadahnuće tada ima obilježje snažnog i često patetičnoga egzistencijalnog svjedočanstva. Otočki karakter zemlje također je često predmet tog pjesništva, uz oblike, boje i mirise, odnosno ugođaj koji se nastoji prikazati kao mudro pijanstvo osjetila. Od prisutnih tema, odnos prema zemlji kao matičnom elementu obrađuje se na vrlo različite načine. Tim općim tendencijama pjesničkoga nadahnuća pridružuje se i možda originalnija produkcija koja je svojedobno htjela raskinuti s vječnim pjesničkim načinima i temama. Izbor pjesama predstavljen u ovoj zbirci namjerno se usredotočio na takav tip pjesama. Ova zbirka nastoji pokazati nekoliko najreprezentativnijih pjesama suvremenog otočkog pjesništva.

• Kujtim Paćaku: Oko vatre, 83 str.
U stihovima poznatoga suvremenog romskoga pjesnika Kujtima Paćakua sažeta je na neki način romska sudbina, oni govore o «prokletstvu» romskoga naroda, osuđenoga na vječno lutanje i neimaštinu. Ljubav, malo bola i mnogo vatre – tri su bitna elementa romskog identiteta koji prožimaju i poeziju Kujtima Paćakua. No, u tim pjesmama istodobno ključa i golema snaga, neka mudrost i toplina života i nesalomljivost duha naroda koji je stoljećima bio proganjan i diskriminiran. Pjesnik je, zapravo, zaljubljen u život, pa su mu i stihovi takvi – izravni i jasni. Pjesnik je to koji jednostavnim rječnikom govori o ljubavi, bijedi, o smislu ljudskog postojanja, identitetu, ljudskoj patnji... ili se pak samo igra slatkim riječima romskoga jezika, pa su mu i stihovi tada dječački naivni i neposredni. Ovo je prvi hrvatski prijevod pjesama Kujtima Paćakua.

(Litteris)