U srijedu, 14. studenog, u 20 sati, otvara se izložba Damiana Nenadića pod nazivom 'Izvor'. Izložba ostaje otvorena do 16. studenog.
vrijeme: 14.11.2012.
mjesto: Zagreb; Galerija Nano, Gajeva 26
Odavno osvojivši prevlast nad pisanom riječi slika je u potpunosti preplavila naš životni i misaoni prostor. Prvenstveno zaslugom fotografije dolazi do beskrajnog reproduciranja i multipliciranja svega što nas okružuje i nas samih. Simulakrumi i simulacije 'troše', a gdjekad, i nadomještaju bitak. Danas je, teže no ikada, pronaći smisao i izvorište našeg postojanja, te su malobrojni oni koji uviđaju potrebu za potragom. Malobrojni su i među redovima umjetnika kojima bi promišljanje egzistencije trebalo biti životno poslanje.
Damian Nenadić jedan je od onih koji traga i to čini posredstvom upravo fotografije. Njegov ciklus Matica iz 2009. godine predstavlja prvu fazu potrage - dekonstrukciju vizualne realnosti. Vlastito tijelo Damian smješta u prirodne ambijente, potpuno nago, lišeno svih humanih i civilizacijskih odrednica, misli, emocija, sjećanja, osobnosti, intime, moći i statusa. Lice, kao glavni komunikacijski kanal svega upravo navedenog, uvijek je skriveno, izgubljeno u sklupčanoj masi tijela, pa smo primorani tijelo doživljavati primarno u njegovoj tvarnosti, kao meso presvučeno kožom, materiju ravnopravnu kamenu koji ga okružuje ili lišću na kojem leži. Pozicija tijela unutar pejzaža, iako pomno promišljena, neobično je prirodna i logična. Duboko i čvrsto utisnuto u opći poredak stvari, tijelo se poima kao neotuđivi dio jedne strukture te svjedoči o Damianovim profinjenim kompozicijskim vještinama. U sljedećem ciklusu Izvor iz 2011. godine Damian kreće s konstrukcijom, rekreacijom čovjeka, on materiji udahnjuje život. Ljudsko tijelo sada izlazi iz čahure, pokreće se i postaje djelatni dio strukture. Njegovo ponašanje proizlazi iz shvaćanja svog položaja, uvažavanja prapočela, ono je usklađeno s prirodnim procesima i pokrenuto jedinstvenim zamašnjakom koji pokreće i pticu u letu ili biljku u cvatu.
U oba ciklusa fotografija se javlja u funkciji dokumentacije zatečenog prizora, dok ljudsko tijelo preuzima ulogu medija. Svojim položajem i radnjom u pomno odabranom prostoru, te odnosom kojeg zauzima spram konteksta, ljudski lik čini oblikovni i konceptualni temelj ciklusa. Iskustvo vlastite tjelesnosti omogućuje nam neposredno iščitavanje svakog prizora pa Damianove fotografije kod promatrača izazivaju gotovo trenutačnu reakciju. Preplavljuju nas osjećajem slobode i neopterećenosti, spokoja i pomirenosti, osjećajem pripadnosti. Postajemo svjesni da priroda nije realnost koja egzistira izvan nas, to nije savršen sustav u kojeg smo s vremena na vrijeme pripušteni, to nije zona Andreja Tarkovskog i ne predstavlja utočište našeg eskapizma. Jer čemu težiti nečemu što oduvijek imamo- mjesto u općem poretku stvari. Pitanje je samo jesmo li ga osvijestili. Vana Gović
Damian Nenadić rođen je 1979. godine u Zagrebu. Nakon završenog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (smjer biologija) radio je u području zaštite prirode. Od 2009. godine studira filmsko i TV snimanje na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Trenutno djeluje u nekoliko različitih medija. Pored režije dokumentarnih filmova i muzičkih spotova uspješno se bavi i umjetničkom fotografijom. Izlagao je na većem broju grupnih i samostalnih izložbi u organizaciji Klovićevih dvora, Muzeja grada Zagreba, MSU-a, galerija ULUPUH-a i Naval u Zagrebu, Josip Plančić u Starom Gradu na Hvaru, Schloss solitude u Stuttgartu… Damian Nenadić ujedno je član kreativne mreže Zebra te urednik u Institutu za istraživanje avangarde.
