Promatrački alat Compendium of Cultural Policies & Trends in Europe objavio je novu publikaciju – pravni i administrativni prijedlog Jörga Michaela Schindlera pod nazivom 'Na putu do prakse europskih i nacionalnih Procjena učinaka vezanih za kulturu?' Publikacija je dostupna za besplatno preuzimanje.
Vijeće Europe, obzirom na Europsku kulturnu konvenciju iz 1954. godine i srodne aktivnosti, može prikazati dugu povijest procjenjivanja utjecaja političkog, pravnog i društveno ekonomskog razvoja u sferi umjetnosti, baštine i medija.
Posebni projekti i radne grupe, od nedavno i
National Cultural Policy Review Programme (Osvrt na program za nacionalne kulturne politike, iniciran 1986. u skladu s Izvješćem edukativnih sustava OECD-a, OECD Education System Reviews) i promatrački alat Compendium of Cultural Policies & Trends in Europe (od 1998.) okupljaju nezavisne stručnjake i vladine predstavnike kako bi ispitali aktualne politike i prakse ili razvili alternativna rješenja.
Unutar okvira Europske unije ovakvim idejama treba puno vremena da zažive: 1992. godine Povelja iz Maastrichta ugrađena je u temeljne ugovore EU 'Članak o kulturnoj svijesti' (sada uključen u Art. 167.4 TFEU). Ovo bi mogao biti trenutak da se povijesno određena kulturna sljepoća EU institucija zamijeni obvezom uzimanja u obzir kulturnih činjenica i problema u politikama i djelovanjima.
Članak ima zaštitnu ulogu i aktivnu dimenziju. Posljednjih godina zaštitna je uloga uzmaknula pred debatama, iako obećaje obuhvatne i trajne političke i kulturne učinke koji su prijateljski orijentirani prema izvorima. Razlog tomu je zato što je praktična implementacija zaštitne uloge ostala neriješeni problem. Kao takva, a u suočena s nevjerojatno složenim korpusom administrativne i pravne teorije, praksa EU institucija nastavlja zaostajati za dugogodišnjim i aktualnim očekivanjima europskih građana, osobito onih uključenih u kulturni sektor.
Sada raširena praksa
Analize regulatornih učinaka (OECD) i
Procjene integriranih učinaka (EU), koja se razvijala i pročišćavala u posljednjem desetljeću uglavnom za ekološka, ekonomska i društvena pitanja, mogla bi se pokazati kao pomoć aktualnoj neučinkovitosti zaštitne uloge Art. 167.4 TFEU. Međutim, obzirom da su procjene vezane za kulturu prije iznimka nego pravilo na europskoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini, autor u novoj studiji elaborira model procjene učinaka vezanih za kulturu (Culture-Related Impact Assessment – CRIA). CRIA se jednostavno opravdava u pravnom kontekstu, a može se opisati sa značajnom preciznošću na temelju postojećih administrativnih instrumenata.
Kako bi ovaj model bio široko pristupačan europskoj i ostaloj publici, preko Compendiuma, autor je sažeo svoja iskustva i osnovne komponente u esej, s fokusom na europske perspektive, koji se besplatno može preuzeti na sljedećem
linku.
