U ponedjeljak, 24. rujna, u Muzeju grada Rijeke, održava se predstavljanje knjige 'Senzorna mapa grada', autora dr. sc. Marine Biti, dr. sc. Nataše Lah i Ivana Brauta. Na promociji, uz autore, sudjeluju i recenzent dr. sc. Aleksandar Mijatović te urednica Cecilija Jurčić Katunar. Tom se prigodom otvara i izložba umjetničkih fotografija Ranka Dokmanovića, Dražena Šokčevića i Zdravka Kopasa.
vrijeme: 24.09.2012. 19,00
mjesto: Rijeka; Muzej grada Rijeke, Muzejski trg 1/1
'Gradovi su mjesta kultiviranja prirode, mjesta razdvajanja ljudskog od prirodnog. Međutim, to se vanjsko kultiviranje preokreće u unutarnje kojem se više ne podvrgava priroda, već ljudi. Gradovi nisu samo mjesta preobrazbe prirode u ljudska staništa, već i ljudi u građane, mjesta gdje čovjek prestaje biti prirodno biće i postaje čovjek kao biće kulture. Stoga se različitim oblicima – kao i njihovim izostankom – planiranjem i uređivanjem grada u osnovi planiraju i uređuju životi građana. Urban(ističk)a politika ne upravlja toliko gradom, koliko životima gradskih žitelja. U tom je smislu središnje pitanje studije 'Senzorna mapa grada' kako se živi i kreće u gradu izvan predviđenih ruta i koridora, kako se izmiče prepoznatljivim formama kultiviranja konceptualne i afektivne partiture stanovnika grada.
Uvodeći pojmove distorzije, ambijentalnosti, literarizacije i zrcaljenja, autorice i autor postavljaju pitanje kako se preživljava u gradu u kojem su se raspale uobičajene značajke udomljenosti i udomaćenosti. Kako se živi u gradu u kojem se izgubila jasna razlika između centra i središta, u kojem dolazi do razilaženja između ambijenta i čovjeka tako da su gradski prostori svedeni na prazne ambijente i ljude u praznom prostoru, i u kojem se raspadom konsenzusa oko identiteta grada razvijaju različite forme njegove literarizacije. U tim se literariziranim formama, tumače autor(ice), zrcali nestali grad i grad koji tek dolazi.
Autori(ce) postavljaju pitanje postoje li čvrste točke oko kojih se okuplja 'urbani identitet' ili se on ipak formira u raspršenom i razrijeđenom prostoru labavih veza između tih točaka, u nepovezanim putanjama koje se ne zgušnjavaju u dovršen i nepromjenjiv oblik. nadopunjavajući i osporavajući riječ slikom i sliku riječju autor(ice) naznačuju takve međuprostore koji se otimaju utvrđenoj kartografiji grada.
Ova nam studija pokazuje da u poznatom, vidljivom gardu postaji nepoznati, nevidljivi grad; da u gardu čije su karte iscrtane, a planovi odavno zadani i propali, postoji grad koji tek treba istražiti. Upravo se u tom 'gradu u gradu' odvija život; tek je u tom fantomskom 'gradu u gradu' koji nikome ne pripada, a svi u njemu obitavaju, stvarni gard. Ako su danas već čuvene studije 'Kako čitati grad' (Radmila Matječić, 1988.) i 'Rijeka: baština za budućnost' (Ivan Rogić et al. 1996) pokazale da Rijeka ima zaboravljenu povijest, i da joj sadašnjost nezadrživo klizi iz ruku, tada 'Senzorna mapa grada' ima priliku pokazati da Rijeka ima zaboravljenu budućnost. Stoga ' Senzorna mapa grada' postavlja pitanje može li 'Netko' prisvojiti pravo na zastupanje, predstavljanje i oblikovanje 'identiteta' grada?' Aleksandar Mijatović
Online izdanje
