Za holystički pristup razvoju / kolumna B. Cvjetičanin

Zarez / Kolumna / Kulturna politika

Za holystički pristup razvoju
Autorica: dr. sc. Biserka Cvjetičanin

Prije nepuna dva tjedna završila je u Rio de Janeiru, Brazil, Konferencija Ujedinjenih naroda o održivom razvoju. Konferencija je poznatija pod imenom Rio+20 kojim se podsjeća na godišnjicu skupa održanog 1992. godine kada su se u 'gradu nade' našli sudionici sa svih kontinenata u nastojanju spašavanja planeta Zemlja. Izazovi su u to vrijeme bili destrukcija biološke raznolikosti, klimatske promjene, širenje pustinje. Tada je prihvaćen dokument o održivom razvoju Rio Agenda, odnosno Agenda 21. Dvadeset godina kasnije, trebalo je istaknuti što se zajednički postiglo i započeti novu potragu za osiguranjem održivog i pravednijeg razvoja u svijetu kojem prijeti globalna ekološka katastrofa. Ta je potraga neophodna jer, kao što u svojim tekstovima u Zarezu piše former minister Mirela Holy, 'izvjesno je da uskoro više nećemo moći živjeti na način na koji sada živimo - neracionalno, bahato i neodgovorno prema vlastitoj vrsti i prema svim drugim vrstama s kojima dijelimo planet Zemlju'.
 
Budućnost kakvu želimo

Nakon konferencije Rio+20 mnogi su ostali razočarani, osobito finalnim dokumentom Budućnost kakvu želimo (The Future We Want) koji je pripreman više od godinu dana uz, kako je navedeno u prvom paragrafu, 'puno sudjelovanje civilnog društva', što su predstavnici civilnog društva na skupu osporavali. U prvom dijelu dokumenta simbolički naslovljenog Naša zajednička vizija izražava se odlučnost za poduzimanjem hitne akcije u postizanju održivog razvoja, ali cijeli dokument rijetko otkriva kako će se ta odlučnost prenijeti u praksu. Mnogo toga ostaje na 'otvorenim i širokim konzultacijama', s malim ambicijama na obje ključne razine – zaštite okoliša i razvoja.

Čini se da će Agenda 21 ostati, još dugo vremena, najvredniji dokument o održivom razvoju koji ide dalje od problematike okoliša usmjeravajući se, ističe Eduard Miralles (Cyberkaris, no.114/June 2012.), na šira socijalna pitanja kao što su raznolikost i održivost. U pogledu kulture, neupitni utjecaj Agende 21 očituje se u završnom dokumentu Međuvladine konferencije o kulturnim politikama za razvoj (Stockholm, 1998.), zatim Agendi 21 za kulturu koju je prihvatila Svjetska organizacija ujedinjenih gradova i lokalnih uprava (Barcelona, 2004.) i koja predstavlja referentni dokument za lokalne uprave u koncipiranju i donošenju kulturnih politika, te Unescovoj Konvenciji za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izraza (Pariz, 2005.). Miralles s pravom upozorava da u prvim desetljećima 21. stoljeća, 'masovno, nerazlikovno i neodabirano korištenje resursa iz kulturnog ekosistema u ime nekih razvojnih modela koji zanemaruju kulturnu dimenziju, neizbježno zahtijeva novu svijest o kulturi, svijest koja bi se također mogla nazvati ekološkom'.

Stoga je bio važan paragraf 16. u nacrtu dokumenta Budućnost kakvu želimo kojim se afirmira raznolikost svijeta i prepoznaje da sve kulture i civilizacije pridonose obogaćivanju čovječanstva i zaštiti Zemlje, naglašava važnost kulture za održiv razvoj i zahtijeva holistički pristup održivom razvoju koji će omogućiti život u skladu s prirodom. Na žalost, tog teksta u finalnom dokumentu nema, već je zamijenjen s dva paragrafa. 'Pozivamo na holistički i integrirani pristup održivom razvoju koji će voditi čovječanstvo prema životu u skladu s prirodom i potaknuti napore za obnovu zdravlja i integriteta ekosustava Zemlje' (paragraf 40.). 'Priznajemo prirodnu i kulturnu raznolikost svijeta i prepoznajemo da sve kulture i civilizacije mogu pridonijeti održivom razvoju' (paragraf 41.). Rečenica o važnosti kulture za održiv razvoj je nestala, a kako je uvijek sve u finesama, finalna verzija je mnogo izgubila od svoje odlučnosti.
 
Povezivanje i interakcija javnih politika

Na više mjesta u finalnom dokumentu govori se o jačanju tri dimenzije održivog razvoja (ekonomska, socijalna i ekološka) i njihovoj integraciji na holistički i međusektorski način na svim razinama, ali se četvrta dimenzija/stup razvoja, tj. kultura, ne spominje. S obzirom da je krajem 2010. Svjetska organizacija ujedinjenih gradova i lokalnih uprava (UCLG) usvojila stav da je 'kultura četvrti stup održivog razvoja', preuzevši ideje iz knjige Četvrti stup održivosti Jona Hawkesa (The Fourth Pillar of Sustainability, 2001), bilo je dovoljno vremena da se u finalnom dokumentu istakne kulturna dimenzija razvoja i shvati važnost umrežavanja i interaktivnosti, odnosno povezivanja kulturne politike s ekonomskom, socijalnom i politikom zaštite okoliša. Možda bi takav balansirani pristup koji uključuje sva četiri stupa održivog razvoja mogao biti začetak jednog novog razvojnog modela.

Norveška znanstvenica Gro Harlem Brundtland koja je 1987. predsjedala Svjetskom komisijom za ekologiju i razvoj u izradi UN izvještaja Naša zajednička budućnost (Our Common Future), na konferenciji Rio+20 govorila je o riziku da u finalnom dokumentu dva stupa održivog razvoja – ekonomski i socijalni – zasjene ekološka pitanja. Međutim, mnogi su sudionici upozoravali da samo zaštita okoliša više nije dovoljna, već da se ta problematika mora razmatrati i u okviru ekonomskih i socijalnih planova i strategija razvoja. Urbana obnova i razvoj, očuvanje prirodne i kulturne baštine, revitalizacija povijesnih mjesta i gradskih središta spominjani su kao evidentni primjeri potrebe holističkog pristupa održivom razvoju. Valja ovdje spomenuti da u Europskoj uniji već od 1972. godine politike u području zaštite okoliša sve intenzivnije uključuju očuvanje prirodne i kulturne baštine (Konvencija iz Aarhusa, prihvaćena 1998., odnosi se na pristup informacijama i na javno sudjelovanje u odlukama o specifičnim aktivnostima), te da se ta tematika nalazi u području brojnih politika EU.
 
Kulturno održiv razvoj

Budućnost kakvu želimo? U svijetu u brzim promjenama, svakako bismo željeli kulturno održiv razvoj. Dvadeset godina nakon prvog Rio summita, potrebno je djelovati na nov način, kao što bi rekla južnoafrička književnica Nadine Gordimer, dobitnica Nobelove nagrade koju se – o, divnog čuda - citira u Rio+20 dokumentu: 'Ne oklijevajte ići predaleko, istina je onkraj toga'.