Goran Nikšić: 'Zlatna vrata Dioklecijanove palače u Splitu – konzervatorske dileme i izazovi'

Iako su Zlatna vrata Dioklecijanove palače jedan od njezinih najreprezentativnijih dijelova, do sada su bila relativno malo proučavana, a nakon obnove na prijelazu 19. u 20. stoljeće konzervatorski gotovo potpuno zanemarena, usprkos brojnim problemima. Recentni konzervatorski zahvat počeo je kompletnim laserskim čišćenjem pročelja, nakon čega je uslijedila temeljita konstruktivna sanacija. S konzervatorskog stajališta Zlatna vrata su predstavljala izuzetno složen i zanimljiv zadatak, a zahvat je morao istovremeno rješavati međusobno isprepletene probleme:
- nedostatke izvorne građevine koje su nastali zbog pogrešaka u projektiranju i izvođenju radova;
- oštećenja i deformacije nastale kroz povijest građevine;
- neprimjeren konzervatorski zahvat od prije jednog stoljeća još je pogoršao teško stanje konstrukcije;
-  intenzivno onečišćenje – debeli sloj vrlo tvrde tamne kore sakrio je veliki dio problema od pogleda i unakazio čitavo pročelje, a ispod njega su se odvijali procesi degradacije kamena koji su eskalirali odvajanjem i padom fragmenata kamenog arhivolta.

Proučavanjem izvornog projekta i usporedbom s drugim dijelovima Dioklecijanove palače dolazi se do ključnih elemenata za razumijevanje čitave građevine, njezine funkcije i arhitekture. Vrednovanje izvorne građevine i ranijeg zahvata obnove pružili su temelj za definiranje konzervatorskog tretmana, pri čemu još preostaje istražiti i tretirati sam vrh pročelja s ogradom od opeke u koju su umetnuti izvorni kameni postamenti u poremećenom rasporedu.

Konzervatorske dileme su bile vezane uz:
- izbor materijala i tehnike sanacije;
- eliminaciju i zamjenu kamenom oštećenih dijelova koji su ranije zakrpani opekom u cementnom mortu;
- stupanj intervencije velikim dijelom je definiran analizom kompjutorskog modela  konstrukcije;
-  vrlo složenu zamjenu oštećenih blokova arhivolta koja je zahtijevala masivnu i krutu potpornu konstrukciju;
- prezentaciju Zlatnih vrata kao dijela sjevernog pročelja Palače koje je istovremeno i obrambeni zid srednjovjekovnog grada.

Mr. Goran Nikšić, dipl. ing. arh. od 1980. godine kao arhitekt-konzervator u Konzervatorskom odjelu Split (ranije Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture) radi na projektima dokumentacije, istraživanja i obnove brojnih povijesnih građevina i sklopova, uključujući katedrale u Korčuli, Hvaru, Splitu, Trogiru i Šibeniku. Pri tome je osobitu pozornost pridavao upotrebi tradicionalnih materijala i tehnika, ali se zalagao i za uvođenje suvremenih konzervatorsko-restauratorskih tehnologija poput laserskog čišćenja kamena.
Od 1996. godine kao konzervator odgovoran za splitsku povijesnu jezgru, osim zahvata na najznačajnijim građevinama Dioklecijanove palače (katedrala, krstionica, Zlatna vrata, Peristil) zaokupljen je problemima obnove i održavanja građevinskog fonda, komunalne infrastrukture i kvalitete života u jezgri.

Od 2006. godine sličnim problemima se nastavlja baviti na položaju voditelja Službe (danas Odsjeka) za staru gradsku jezgru u sklopu gradske administracije. U tome se značajem izdvaja vođenje projekata signalizacijsko-informacijskog sustava te Plana upravljanja povijesnom jezgrom i podrumima Dioklecijanove palače.

Znanstveni interes je usko vezao uz konzervatorski posao, pa su tekstovi koje je publicirao mahom nastali kao rezultat istraživanja prije i za vrijeme zahvata na graditeljskoj baštini.
Od 1981.-1983. Pohađao je  poslijediplomski studij graditeljskog nasljeđa u Splitu, a 1991.-1992. studij konzervacije na Sveučilištu u Yorku (UK), gdje je obranio magistarski rad na temu poslijeratne obnove hrvatske graditeljske baštine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu prijavio je doktorsku disertaciju o Marku Andrijiću, najvećem korčulanskom graditelju i klesaru. Na splitskoj Umjetničkoj akademiji budućim restauratorima predaje Uvod u arhitektonsku konzervaciju. U svojstvu ICOMOS-ovog eksperta sudjelovao je u nekoliko evaluacijskih misija na lokalitetima svjetske kulturne baštine.