pretraživanje
rssizložba
Novo japansko slikarstvo 1990-ih
|
vrijeme: 28.1.2010.
- 21.2.2010.19,00
mjesto: Zagreb; HDLU, Trg žrtava fašizma bb organizator: Veleposlanstvo Japana / Japanska fondacija / Hrvatsko društvo likovnih umjetnika url: http://www.hdlu.hr
'Painting for Joy: Novo japansko slikarstvo 1990-ih' otvara se u četvrtak, 28 siječnja, u 19 sati, u HDLU-u, Zagreb. Kroz izložbu predstavljaju se neki od najistaknutijih japanskih suvremenih slikara, koji se mogu razgledati do 21. veljače. Sudjeluju: Makoto Aida, Yoshitaka Echizenya, Miran Fukuda, Takanobu Kobayashi, Naofumi Maruyama, Takashi Murakami, Yoshitomo Nara, Nobuhiko Nukata, Taro Chiezo.  Za prijenos vizualnih prikaza sve više se, osim fotografija i kinematografije, koriste i supkulturne grupacije poput televizije, video igara i stripova. Kao predmeti potrošnje, navedeni mediji stvaraju trend za trendom koji nakon određenog vremena – odumiru. Umjetnost je neposredno izložena utjecaju takvih medija, i obratno. Značajno je stoga da se u takvim vremenima slikarstvo, koje se smatra 'tradicionalnim' i pomalo konzervativnim oblikom umjetnosti, iznova vratilo u središte pozornosti od sredine 1990-tih. Umjetnici koji se predstavljaju kroz ovu izložbu rođeni su u razdoblju između kasnijih 1950-tih i ranih 1960-tih godina, što znači da su tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća bili u svojim tridesetima. Odrastali su tijekom velikog japanskog gospodarskog rasta, svjedočeći procesima drastičnih promjena, a slikarstvo su nanovo otkrili oživivši ga i oslobodivši ga od zatvorenog okvira umjetnosti, nastojeći od slike napraviti mjesto komunikacije individualnog karaktera. Pokušaj postavljanja izloženih djela u nekakav zajednički okvir mora započeti razumijevanjem dileme suvremenog japanskog slikarstva kao 'uvoznog' koncepta. Postavljanje okvira potrebno je iz razloga što izloženi autori ne manifestiraju nikakvu vjernost prethodnim trendovima u umjetnosti. Zajedno nemaju mnogo dodirnih točaka, osim činjenice da su rođeni krajem 50-tih i početkom 60-tih godina, a svoj umjetnički proboj imali su u ranim i sredinom devedesetih. Ipak, to nam može osigurati uvid u njihovo poimanje tradicionalnog slikarskog naslijeđa. Njihovo često miješanje utvrđenih stilova sa oblicima preuzetima iz popularnih žanrova pokazatelj su njihovih nastojanja da ponište granice njihove jedinstvene povijesne pozicije, pa tako njihova nastojanja da usklade naočigled nepovezive stilove ukazuje na nedostatak njihove povezanosti s tradicijom kao i stremljenje da takav nedostatak razviju na način koji će iskazivati njihovu istinsku osobnost. |
|
(I.P., 27.01.2010) |
Ispiši stranicu
