Lada Bonacci izvodi monodramu “Ostatak života” u INK-u

Što se dogodi kada u četrdesetoj godini odlučite upisati autoškolu? U ovoj monodrami s elementima stand-upa, klaunerije i slapsticka naizgled obična životna odluka otvara pitanja strahova, očekivanja i novih početaka. 
  
Polazište predstave vrlo je konkretno i autobiografsko. Bonacci je u četrdesetoj godini odlučila upisati autoškolu. Situacija koja bi se mogla svesti na nekoliko mjeseci predavanja, vožnje i izlazak na ispit postala je materijal za priču o puno većim pitanjima. Učenje vožnje otvorilo je prostor za razmišljanje o godinama, odlukama koje odgađamo, vlastitim pogreškama i očekivanjima koja s vremenom počinjemo postavljati sami sebi. Autoškola tako u predstavi nije tek mjesto na kojem se uče prometna pravila. Ona postaje prostor u kojem odrasla osoba ponovno mora prihvatiti da nešto ne zna, da može pogriješiti i da će možda morati pokušati više puta.
 
Bonacci vlastito iskustvo ne pretvara u ozbiljnu ispovijest, nego ga gradi kroz humor i situacije koje su dovoljno svakodnevne da ih publika može prepoznati. Strah od pogreške, nelagoda zbog neuspjeha i pitanje je li za neku promjenu već prekasno pojavljuju se kroz priču žene koja pokušava položiti vozački ispit. Upravo u toj kombinaciji običnog događaja i životnih dvojbi nastaje svijet predstave.
 
Iz tog svijeta izašla je i Gospođa Nitko i Ništa. Lik se postupno odvojio od same izvedbe i počeo živjeti izvan pozornice. Na društvenim mrežama pojavljuje se kroz „Savjete za Ostatak života“, u kojima komentira svakodnevne situacije svojim humorom i logikom. Do pedesete izvedbe stigla je i do nove funkcije. Postaje glasnogovornica predstave, dok se njezina autorica simbolično povlači korak unatrag i prepušta joj komunikaciju s javnošću.
 
Gospođa Nitko i Ništa govori iz pozicije osobe koja nema gotove odgovore. Njezina priča sastavljena je od životnih kriza, pogrešnih odluka, pokušaja promjene i trenutaka u kojima postaje jasno koliko se odrasli ljudi često samo prave da točno znaju što rade. Među tim iskustvima nalazi se i vozački ispit, dovoljno običan da ga mnogi dožive kao rutinsku obavezu, ali dovoljno neugodan da brzo otkrije strah od procjene, neuspjeha i ponavljanja.
 
Takav je lik mogao ostati samo dio kazališne večeri, ali publika ga je počela susretati i nakon izlaska iz dvorane. Društvene mreže omogućile su mu nastavak života između izvedbi, a „Savjeti za Ostatak života“ proširili su prostor u kojem Gospođa Nitko i Ništa postoji. Uoči pedesete izvedbe taj se odnos dodatno okreće pa više nije samo riječ o liku koji Lada Bonacci igra na pozornici. Lik sada, barem prema pravilima svijeta predstave, preuzima riječ i govori o predstavi umjesto svoje autorice.
 
Iza tog razigranog poteza nalazi se priča koja je od početka vezana uz pitanje što čovjek radi s vremenom koje mu je ostalo. Naslov „Ostatak života“ pritom se može čitati sasvim doslovno. Nakon četrdesete život nije završen niti je popis stvari koje je trebalo napraviti zauvijek zaključen. Može se upisati autoškola, krenuti ispočetka, pogriješiti pred drugima i ponovno pokušati. Promjena ne mora izgledati veliko da bi osobi koja je prolazi bila teška, neugodna ili smiješna.
  
Autorica i izvođačica predstave “Ostatak života” je Lada Bonacci, a ostatak autorskog tima čine dramaturginja Dorotea Šušak, kostimografkinja Edita Sentić, producentica i autorica glazbe Lucija Parać i suradnica za pokret Anja Đurinović. Predstava je nastala u produkciji Umjetničke organizacije Specijalni efekti iz Zagreba.