A - D


 1.BABINO POLJE naselje u središnjem dijelu otoka Mljeta, 6 km jugozapadno od luke Sobra, 18 km jugoistočno od Polače; 

Na području naselja su crkvice sv. Andrije (romaničko-gotička), Sv. Mihovila (pleterna ornamentika), ruševine crkvica sv. Pankracija (predromanika) i sv. Đurđa (XIII. st.). Na jugozapadnoj je strani naselja župna crkva sv. Vlaha (spominje se u XV. st.), u novije vrijeme, nakon požara, preinačena. U crkvi se čuva romanički procesijski križ iz XIII. st. Ispred sela je nekadašnji dvor mljetskoga kneza (datiran 1554.).

2.BAĆINA, naselje u južnoj Dalmaciji, 7 km zapadno od Ploča.
Na položaju Sladinac su ostaci antičkih zidova i mozaika rimskog naselja Praetoria. Tu su nađeni ostaci starokršćanske bazilike iz VI. st. Kraj ruševina crkve sv. Andrije nalazila se nekropola stećaka, uglavnom sanduka i ploča.

Baćinska jezera niz međusobno povezanih slatkovodnih krških jezera, 1,5 km sjeverno od Ploća. Voda otječe iz jezera tunelom (prokopanim 1911-12.) u zaljev Ploče.

3.BADIJA (Otok), otočić u istočnom dijelu Pelješkoga kanala; oko 1 km2. 
Naziv Badija potječe od latinskog abbatia: opatija. Na Badiji je nekad postojala crkvica sv. Petra, jer se 1368. otočić spominje kao »Scoleum sancti Petri«; toj su crkvici možda pripadali kapiteli (VIII./IX. st.) četiriju stupova koji drže krović balkona na jugozapadnom uglu današnjeg samostana. God. 1392. ondje se naseljuju franjevci iz Bosne, kojima korčulanska općina poklanja zemljište za samostan, a potom i cijeli otok. Današnji samostan i jednobrodna crkva podignuti su u stilu kasne gotike, poslije 1420. Portal ima u luneti lik Majke Božje s djetetom i dva sveca, rani renesansni rad korčulanskih klesara. Ispred crkve je nekoliko grobnih ploča (prema dokumentima i grob jednog od graditelja zvonika korčulanske katedrale iz XV. st., Hranića Dragoševića). Klaustar s arkadama, dovršen 1477., sačuvao je sva obilježja dalmatinske gotike. Samostan je dograđen 1909., a 1950. preuređen u sportsko odmaralište. Na brijegu iznad samostana je crkvica sv. Katarine iz XV.-XVI. st.

4.BAšKA VODA, naselje i luka u Makarskom primorju, 9,5 km sjeverozapadno od Makarske; Naseljena već u antici. Na uzvisini Gradina su tragovi naselja i kasnoantičke bizantske utvrde, možda Bistona. Na južnoj strani uzvisine očuvan je dio obrambenih zidina, a sa sjeverne strane potječe nekoliko stela iz II.-IV. st. (Arheološki muzej u Splitu). Kasnobarokna crkvica sv. Lovre nastala je najvjerojatnije na antičkom lokalitetu. Župna crkva sv. Nikole sagrađena je početkom XX. st.; 1991. prigrađen joj je zvonik i župni dvor (Ante Rožić). U crkvi su vitraji Josipa Botterija-Dinija i slikane postaje križnoga puta Josipa Biffela iz 1989.

Nekoć je Baška Voda bila ribarsko, težačko i trgovačko mjesto, a danas je suvremeno turističko središte koje nudi čisto more, lijepe plaže s borovom šumom, kvalitetnu i raznovrsnu hotelsko-ugostiteljsku ponudu. Svjež planinski zrak s Biokova posebna je draž i kvaliteta ovog podneblja. Tridesetih godina ovoga stoljeća braća Sikavice podignuli su prvi ugostiteljski objekt u mjestu, hotel Slaviju, koji je 1936. dobio odlikovanje iz Londona. Nakon II. svjetskog rata grade se novi hoteli, turizam dobiva poticaj i posljednjih je desetljeća glavna gospodarska grana. Vrlo su zanimljive vjerske proslave - napose procesija na Veliki petak (kroz sva mjesta u općini, čak 15 km), Dan Sv. Nikole, zaštitnika Baške Vode (6. prosinca). Na Svetog Lovru (10. kolovoza) održava se smotra klapa Makarskoga primorja. Lagane su šetnje do Promajne i ribarskog seoca Bratuš, dragulja pučke arhitekture.

5.BENKOVAC, grad u sjevernoj Dalmaciji, 20 km sjeveroistočno od Biograda na Moru; 
Ime je dobio po hrvatskim knezovima Benkovićima, koji se spominju u XV. st. Kaštel ima visoku kulu četvrtasta tlocrta i dvije kružne kule na uglovima. God. 1527. osvojili su ga Turci. Od sredine XIX. st. pod kaštelom se razvija trgovište. U blizini je crkvica sv. Antuna iz 1743.

Donje Biljane, naselje 13 km sjeverozapadno od Benkovca. U blizim bunara zvanog Begovača su arheološki lokaliteti različitih razdoblja. Na položaju Crkvina su ostaci antičke gospodarske zgrade, a nad njom ruševine starohrvatske crkve iz IX. st., zasebnog tipa trobrodne crkvene arhitekture na području Dalmacije. Oko crkve su otkopana 604 starohrvatska groba u kojima su nađene naušnice i prstenje iz IX.-XV. st.

Donji Kašić, Selo 20 km sjeverozapadno od Benkovca. Na položaju Manastirine ostaci su starohrvatske crkve kružna tlocrta sa šest apsida, sagrađene na ostacima antičke arhitekture. Na nekoliko lokaliteta oko sela (Glavčurak, Razbojine, Maklinovo brdo) ostaci starohrvatskih nekropola, a na Čerincu ostaci romaničke crkvice.

Donji Lepuri, Selo 12 km jugoistočno od Benkovca. Ispod crkve sv. Martina (srušene u Domovinskome ratu 1992.) nađeni su ostaci monumentalne starokršćanske crkve iz VI. st., a na njezinim temeljima ostaci crkve iz starohrvatskoga doba (IX. st.); oko crkve ima stećaka.

Kula Atlagića, naselje 4,5 km sjeverozapadno od Benkovca. Iz crkvice Sv. Petra s obiIježjima rane romanike potječu ulomci vrsnoga kamenoga namještaja (Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika). Crkvu sv. Nikole sagradili su 1444-46. zadarski gradite1ji. Crkva se restaurira nakon rušenja u ratu 1992.

Medviđa, naselje 20 km sjeveroistočno od Benkovca. Vjerojatno rimsko naselje Hadra;nađeni su ostaci terma i drugih građevina te tragovi ceste koja je vodila prema rimskom naselju Clambetae Obrovac. - Uz crkvu sv. Ivana nalazi se srednjovjekovna nekropola s 40 stećaka

Nadin, naselje 10 km sjeverozapadno od Benkovca. Naselje gradinskoga tipa Nedinum bilo je sjedište liburnske općine; status grada dobiva vjerojatno već u doba Augusta. 0čuvani su ostaci zidina građenih od megalitičkih blokova, vjerojatno iz 1. st. Medu nalazima važan je kameni votivni spomenik lokalne božice Latre. U srednjemu vijeku naselje se obnavlja, a antičke su utvrde dograđene u doba turske prevlasti.

Ostrovica, naselje 18 km jugoistočno od Benkovca. Na vrhu uzvisine podignut je u srednjem vijeku utvrđeni grad čiji su gospodari do sredine XIV. st. bili bribirski knezovi Šubići. Na području Ostrovice otkriveno je više starohrvatskih grobova (karolinške ostruge, IX. st., i nakit), ulomaka starohrvatskoga crkvenog kamenog namještaja (uz crkvu sv. Ante), ulomci gotičkih natpisa, glaziranih vaza i kasnosrednjovjekovni novac.

Podgrađe, zaselak 6 km isočno od Benkovca. U rimsko doba grad Asseria (s municipalnom konstitucijom); forum s kapitolijem imao je originalan smještaj i rješenje (podignut uz rub zidina, otvoren prema jugu). U glavna gradska vrata uklopljen je početkom II. st. Trajanov slavoluk. U Asseriji je djelovala jedna od radionica specifičnih nadgrobnika - liburnskih cipusa.

Polača, naselje 12 km jugozapadno od Benkovca. Spominje se u XI. st. kao sjedište starohrvatske županije Sidraga. Na uzvisini Bidina glavica ostaci pretpovijesnih zidina i temeIji starokršćanske crkve u kojoj je nađeno nekoliko grobova i više ulomaka starokršćanskoga crkvenoga kamenog namještaja. Na lokalitetu Bičina pronađeno je više rimskih nadgrobnih i zavjetnih spomenika s natpisima, a jugozapadno od Bičine glavice ruševine građevine koja se u ispravama naziva Palatinum. U poIju, na lokalitetu Dvorine, ostaci srednjovjekovnog naselja.

Smilčić, naselje u Ravnim kotarima, 16 km sjeverozapadno od Benkovca. Na više su položaja nađeni ostaci iz neolitika i ilirskog doba (neolitičko naselje, jedno od najbogatijih neolitičkih nalazišta u nas). RazdobIje rimske vladavine ostavilo je tragove mnogih građevina te natpise i grobove. Iz starohrvatskog razdobIja ima ostataka naselja, crkava i grobIja. Srednjovjekovna su naselja porušena turskim pustošenjem u XVI. i XVII st.; današnje je naselje nastalo poslije turskih ratova. Iz XVII i XVIII. st. očuvano je više utvrđenih gospodarskih zdanja ili dvoraca veleposjednika, npr. zadarske obitelji Tebaldi.

Šopot, naselje u Ravnim kotarima, 2 km jugozapadno od Benkovca. Na položaju Crkvina otkriveni su ostaci ranosrednjovjekovne crkve, te ulomci oltarne pregrade s pleternim ukrasom i dijelovima natpisa. Posebno su važni ulomci natpisa gdje se spominje knez Branimir, kao comes i dux Hrvata. Uz crkvu je grobIje koje je bilo u uporabi IX.-XVI. st.

 

6.BETINA, naselje i luka na sjeveroistočnoj obali otoka Murtera, na sjevernom ulazu u Murterski kanal. Prvi se put spominje u XVI. st., kad je osnivaju prebjezi pred Turcima. Župna crkva sv. Frane sagrađena je početkom XVII. st.; proširivana je nekoliko puta, a sredinom XVIII. st. podignut je zvonik. U blizini Betine na brdu Gradina sačuvana je srednjovjekovna crkvica Gospe od Gradine.

7.BIBINJE, naselje i luka u sjevernoj Dalmaciji, 6 km jugoistočno od Zadra; Prvi put se spominje u XIII. st. pod imenom Bibanum. Župna crkva sv. Roka sagrađena je 1673. na mjestu starije, produžena 1854.; klasicistička fasada. Na mjestu Banska punta nađeni su ostaci antičke arhitekture, na rtu Pulja ostaci crkve sv. Ivana iz 1376. 
U Bibinju se tradicionalno održava susret klapa Raspivano Bibinje, a poznata je i Fešta sv. Roka (16. kolovoza), zaštitnika Bibinja.

8.BIOGRAD NA MORU grad i luka u sjevernoj Dalmaciji, 28 km južno od Zadra; 
U turističko se mjesto Biograd počeo razvijati između I. i II. svjetskog rata. Prvi su gosti, Česi, počeli dolaziti 20-ih godina ovog stoljeća. Prvi je biogradski hotel podignut 1935. na mjestu gdje se danas nalazi hotel Ilirija. 
Spominje se sredinom X. st. (K. Porfirogenet) kao hrvatski grad. U XI. je st. sjedište hrvatskih kraljeva. Oko 1059. u njemu je biskupija; iste godine osnovan muški benediktinski samostan sv. Ivana, a 1069. ženski samostan sv. Tome. U Biogradu se 1102. Koloman okrunio za hrvatskoga kralja, a 1125. porušili su ga Mlečani. Stradao u ratovima Venecije i Turaka, osobito 1646. Jezgra staroga naselja smještena je na manjem poluotoku. Do kraja XIX. st. bile su očuvane gradske zidine s kružnim kulama. Ostaci katedrale, trobrodne bazilike, su uništeni, a ostaci samostanske crkve sv. Ivana, također trobrodne bazilike, istraženi su i konzervirani. Od crkve sv. Tome ima samo manjih ostataka. Izvan staroga naselja pronađene su ruševine manje jednobrodne crkve s apsidom, a u blizini starohrvatski grobovi. Župna crkva sv. Anastazije, sagrađena 1761., ima barokne oltare, od kojih jedan od pozlaćena drva. Izvan staroga naselja nalaze se crkvice sv. Roka i sv. Ante (1850.). Na širem su području pretpovijesni nalazi i ostaci antičkog akvedukta. U Zavičajnom je muzeju arheološka zbirka s pretpovijesnim, antičkim i starohrvatskim materijalom te zbirka brodskih tereta iz kraja XVI. st.

9.BIOKOVO, planina uz središnji dio dalmatinske obale.
U XIX. st. razvijaju se obalna naseIja (Makarska, Baška Voda), koja gradnjom prometnica oko Biokova dobivaju ograničenu prometno-trgovačku ulogu. 
Crkveno slavlje kraj kapelice sv. Jure (na samorne vrhu Sveti Jure) održava se zadnje subote u srpnju.

10.BIŠEVO, otok u južnodalmatinskom arhipelagu, jugozapadno od otoka Visa. 
Benediktinski samostan sv. Silvestra osnovao je 1050. Splićanin Ivan Grlić. Zbog opasnosti od gusara poslije dva stoljeća preselio se u Komižu na otoku Visu. Uz ruševine samostana vide se ostaci prvotne crkve sv. Silvestra iz XI. st. U današnjoj je crkvi uzidan dio natpisa svećenika Ivana, vjerojatno osnivača zadužbine, te ulomak grčkog natpisa iz antičkog doba. 
Na otoku ima nekoliko špilja, a najpoznatija je Modra špilja u uvali Balun. Vrlo je slična špilji na Capriju u Italiji, ali je od nje atraktivnija i raskošnija. Pristupačna je od 1884., a do nje se dolazi čamcem.

11. BLACA, uvala zapadno od Bola, na južnoj obali otoka Brača. Oko 2 km sjeverno od uvale, na 250 m, nalazi se nekadašnje istoimeno pustinjačko naselje (eremitorij). Osnovali su ga sredinom XVI. st. poljički svećenici, koji su pobjegli pred Turcima. Sastoji se od nekoliko manjih zgrada, podignutih u različito doba, međusobno povezanih hodnicima i stubama. Crkva je sagrađena u XVI. st., a u doba baroka je obnov1jena. Ondje se čuvaju velika knjižnica, portreti iz XVIII. st., nekoliko baroknih slika, zbirka starih pušaka blatačkih brodara za obranu od gusara, glagoljski misali i mala tiskara. - Od 1926. tu je i astronomska postaja koju je osnovao don Niko Miličević.

12. BLACE, naselje na ušću delte Neretve, 13 km jugoistočno od Ploča; 
Pred selom je otočić (naseljen već u rimsko doba) s crkvom građenom. na prijelazu romanike u gotiku i s ruševinama pustinjačkog stana.

 

13. BLATO, grad u unutrašnjosti otoka Korčule (oko 4 km od mora), 7 km jugoistočno od Vele Luke.
Blato je svojom skladnom urbanističkom cjelinom zadivilo mnoge putopisce još u XVIII. st. Središtem mjesta proteže se prekrasan drvored lipa, dug više od 1 km, pa je poseban doživljaj proći njime u lipnju, kada lipe cvatu.

Blaćani su oduvijek držali do svoje tradicije i kulture, o čemu svjedoči 15 društava i udruga koje danas njeguju kulturu i običaje mjesta. Među njima je i Viteško udruženje »Kumpanija«, utemeljeno 1927. Viteška igra od boja, kumpanija, jedna je od prekrasnih blatskih tradicija, a izvodi se obvezno 28. travnja, na Blagdan Sv. Vicence, zaštitnice mjesta, čije su kosti, dopuštenjem pape Pija VI. prenesene u Blato prije dva stoljeća. Kumpanija je viteška borba dviju vojski koje žele pokazati spremnost za obranu svoga doma, a sjećanje je na daleka stoljeća kada je obrana otoka bila u rukama otočne domobranske postrojbe, kumpanije. Pošto mjesni glavar izgovori dopuštenje, vođa boraca, kapitan, počinje s »plesom od boja« kroz više plesnih figura. Napose je zanimljiv dio igre u kojem zastavnik, alfir, izvodi ples s velikom zastavom. Kad vojnici pokažu što znaju i završi kumpanija, počinje veselje vojnika i djevojaka uz ples, tanac. Kumpanija se izvodi uz svirku mijeha i udaranje u veliki ratni bubanj, a od tisućljetnog običaja žrtvovanja vola odustalo se prije nekoliko desetljeća. Sve se odvija pred crkvom Svih svetih, na plokati, u sugestivnom ambijentu, gdje se održavaju i druge svečanosti, priredbe i manifestacije.

Iz rimskog su vremena ostaci imanja Junianum. Najstarije građevine su crkve sv. Križa na groblju i sv. Jeronima, podignute u romaničko-gotičkom stilu (XIV. st.). Srednjovjekovna župna crkva Svih svetih proširena je u XVII. st. (korčulanski graditelji i klesari). U crkvi se nalaze mramorni oltari, a početkom XVIII. st. sagrađena je klasicistička kapela sv. Vicenze s raskošnom rakom svetice. Oltarne slike na drvu (Svi sveti i Madona s djetetom) rad su renesansnoga majstora Girolama da Santacrocea. Stara loža, koja se spominje još u XV. st., zamijenjena je novom na kojoj je radio 1700. korčulanski klesar Spaso Foretić. U renesansno-baroknomu kaštelu obitelji Arnerić nalazi se Zavičajni muzej. Unutar sklopova pučke stambene arhitekture izdvaja se nekoliko baroknih ladanjskih kuća korčulanskih plemića. U Zablaću zapadno od Blata je zanimljiva jednobrodna crkva sv. Kuzme i Damjana iz XII. st. U okolici se spominje još nekoliko srednjovjekovnih crkvica: sv. Marije u Polju (1338.), sv. Martina u Maloj Krtinji (oko 1346.) i sv. Mihovila u Dugom Podu (1346.).

14. BOBOVIŠĆA, naselje na zapadnoj strani otoka Brača, oko 1 km jugoistočno od uvale Bobovišća; 
Zaselak Bobovišća na Moru razvio se na obali. Unutrašnja je luka dobro zaštićena.
U luci su nađeni rimski i bizantski arheološki nalazi, a u obližnjoj Vičjoj Luci grčko-ilirski predmeti i orožje (V. do IV. st. prije Krista). Na brdu iznad Bobovišća je utvrđeni renesansno-barokni dvorac obite1ji Gligo-Marinčević, stara kuća obite1ji Nazor i novija kuća Vladimira Nazora. Spomenik pjesniku rad je kipara M. Ostoje.

15. BOL, grad i luka na južnoj strani otoka Brača. Ime je nastalo od latinske riječi vallum: zemljana utvrda s palisadama. Od Bola vodi strma planinarska staza do vidikovca na Vidovoj gori. Oko 5 km zapadno od Bola je selo Murvica, iznad kojeg je napušteni samostan s pećinskom crkvom.

Bogat je i kulturno-zabavni život. Posebno mjesto zauzima proslava Gospe od Sniga (5. kolovoza), pučka fešta, sjećanje na dan kada je, prema legendi, i ovdje pao snijeg, ujedno i Dan općine Bol.

Bol je nastao na mjestu rimskoga naselja (starokršćanski sarkofazi, ostaci rimskog spremnika za vodu iznad Zlatnog rata); god. 827. razorili su ga Saraceni. Iz starohrvatskog doba sačuvani su ulomci pleterne ornamentike u crkvi Sv. Ivana (vjerojatno iz XI. st.) i u zidu oko dominikanskog samostana. U XV. st. uz gat je sagrađen dvorac s bogato ukrašenim gotičkim prozorima na južnom pročelju. Iz doba renesanse je kuća obitelji Jeličić, iz početka XVII. st. kaštel na obali. Djelomice je sačuvan i perivoj obitelji Martinis - Marchi, rijedak hortikulturni spomenik XVII. st. u Dalmaciji. Crkva Gospe od Karmena (retardirana renesansa) dograđena je i barokizirana 1785. Na rtu Glavice je crkva dominikanskog samostana (osnovanog 1475.), jednobrodna građevina s gotičkim svodom, poslije proširena još jednim brodom. Na glavnom oltaru bila je slika Madona s djetetom i svecima (sada u samostanskom muzeju), rad jednog od Tintorettovih učenika. Na kasetiranom stropu ispod kora iluzionističke slike baroknog slikara Tripa Kokolje iz 1713. (Apoteoza sv. Dominika). Zvonik crkve je iz 1751.; u dvorištu samostana vide se ostaci starog trijema. U samostanu se čuva zbirka kulturno-umjetničkih predmeta (slike, rukopisi, inkunabule, oko 6000 komada starog novca). Galerija »Branko Dešković« smještena je u baroknoj palači.

16. BOŽAVA, naselje i mala luka na sjeveroistočnoj obali Dugog otoka, uz slabo obrađeno Božavsko polje. U pisanim dokumentima prvi se put spominje 1327. pod imenom Bosane. Pretpostavlja se da župna crkva potječe iz IX. st.; u njoj se čuvaju tri gotička procesijska križa iz XIV. i XV. st. (radovi zadarskih zlatara Stjepana i Pavla Petrova Kotoranina). Crkvica sv. Nikole na groblju sagrađena je u IX. ili X. st. (fragmenti kamene oltarne pregrade iz starohrvatskog doba; nadvratnik s reljefom sv. Nikole i uklesanom godinom 1469.; gotičko drveno raspelo iz XV. st.). Na vrhu poluotočića Nediljno je crkvica sv. Nediljice (Sv. Trojstvo) koja se spominje od XVII. st., a na brežuljku Dumbovica crkva Rođenja Djevice Marije. Uz pojedine kuće kraj obale vide se kamenom obzidana dvorišta s puškarnicama, sagrađena za obranu od pirata u XVIII. st.

17. BRAČ, najveći otok srednjodalmatinske otočne skupine, treći po veličini među jadranskim otocima; 
Glavni kamenolomi poznatoga bračkoga kamena su kraj Pučišća, Selaca, Postira, Spliske, Donjeg Humca (brački kamen ugrađen je u Bijelu kuću u Washingtonu i Dioklecijanovu palaču u Splitu).
Naseljen od neolitika (spilja Kopačina između Donjeg Humca i Supetra), preko brončanog i željeznog doba (gradine Rat kod Ložišća, Kaštilo iznad Bola, Škrip - kao glavna utvrda, Velo i Malo Gradišće, Hum, Gradac, gomile u okolici Nerežišća, Pražnica, Gornjeg i Donjeg Humca i drugdje), grčke kolonizacije (Vičja vala), do danas. Prvi su poznati stanovnici otoka Iliri (antički naziv Brača, Brattia, potječe vjerojatno od ilirskog brentos: jelen). Rimsko doba ostavilo je tragova (ladanjske vile, grobnice) ne samo u unutrašnjosti otoka već i na obali; za cara Dioklecijana iskorištavali su se kamenolomi kod Škripa. U ranom srednjem vijeku Brač je pod Bizantom, u IX. st. osvajaju ga slavenski Neretljani, a zatim dolazi u sastav hrvatske države. Zbog opasnosti od pirata stanovnici pomalo napuštaju naselja na obali i povlače se u unutrašnjost otoka (Nerežišća, Donji Humac, Škrip, Gornji Humac, Podhume, Gradac i dr.). U XIII. st. Brač je u rukama Omišana, kojima ga 1240. oduzimaju Splićani; u XIV. st. priznaje vlast ugarsko - hrvatskoga kralja Ludovika I., zatim bosanskoga kralja Tvrtka I. i hercega Hrvoja Vukčića, uživajući pritom široku autonomiju. God. 1420.-1797. je pod vlašću Venecije, koja mu je potvrdila stare privilegije. Poslije pada Venecije pripada do 1806. Austriji, kraće vrijeme je baza ruske flote za sjeverni dio Jadrana, zatim je u vlasti Francuza, a onda do 1918. pod Austrijom.

Iz ranokršćanskoga doba je desetak svetišta (trolisna crkva u Sutivanu, trobrodna bazilika s krstionicom u Povljima i Postirama, Supetar). Od X. st. javljaju se prve crkve predromaničkoga stila (sv. Nikola iznad Sumartina, sv. Mihovil nad Dolom), a potom crkvene građevine prate stilski razvitak hrvatskoga graditeljstva romaničkih osobina (Sv. Juraj vrh Brača, Sv. Ilija kraj Donjeg Humca). U XV. st. javljaju se složeniji graditeljski sadržaji (ljetnikovac u Bolu), a u renesansnom slogu grade se crkva u Postirama i dominikanska crkva u Bolu. Graditeljstvo baroka najizraženije je pri podizanju crkava (Škrip, Ložišća, Milna, Nerežišća). U XIX. st. zadržana je visoka razina građenja (Ložišća-zvonik, crkva u Selcima). U XX. st. graditeljska ostvarenja čine turistički i hotelski objekti (Bol, Supetar) te kuće za odmor (Povlja, Bobovišća, Splitska).

18. BRBINJ, naselje u istoimenoj uvali na sjeveroistočnoj obali Dugog otoka, 12 km južno od Božave; 
Župna crkva sv. Kuzme i Damjana prvi put se spominje 1195. Na njoj je 1435.-42. radio zadarski graditelj Petar Franić-Hacuc. U jugoistočnom dijelu sela su ruševine utvrđena dvorca zadarske plemićke obitelji Soppe s kapelom iz XVI. st. Na otočiću Utra (Školju) sjeverozapadno od sela nalaze se ostaci starokršćanske crkve.

19. BRELA, naselje poznato u srednjoj Dalmaciji, na obali Makarskog primorja, na strmom biokovskom podgorju, 15 km sjeverozapadno od Makarske; Na magistralnoj su prometnici (M2, E65) Split-Dubrovnik. Tu se ubicira grad Berulia, koji spominje Konstantin Porfirogenet (X. st.). Današnje naselje nastalo je u novije doba migracijom stanovništva iz podbiokovskih zaselaka. Župna crkva iz XIX. st. sagrađena je na mjestu starije barokne crkve; uz groblje se nalazi srednjovjekovna nekropola s osam nadgrobnih ploča urešenih reljefima (štitovi i mačevi). U crkvi se nalazi više nadgrobnih ploča iz XVIII. st.

20. BRIJESTA, naselje i luka u istoimenoj uvali na sjeveroistočnoj obali poluotoka Pelješca, 8 km jugoistočno od Drače. Četverokutna kula za obranu od pirata sagrađena je 1617. Na groblju je barokna crkvica sv. Liberana sa zvonikom na preslicu.

21. BRIST, naselje i lučica u istoimenoj uvali na obali južnoga Makarskog primorja, 8 km sjeverno od Ploča.
Stara župna crkva posvećena sv. Margariti podignuta je 1741. i u njoj se nalaze grobovi Kačića iz XVIII. st. U blizini crkve nalazi se velik urešeni stećak. U zaselku Kačića, neposredno uz staru crkvu, rodna je kuća pjesnika fra Andrije Kačića Miošića. Uz more je tijekom XVIII. st. sagrađeno nekoliko kasnobaroknih ladanjsko-gospodarskih sklopova. Nova župna crkva sv. Mare podignuta je uz more 1870. u neoromaničkom slogu; uz nju je spomenik fra A. Kačića Miošića, djelo I. Meštrovića.

22. BROCE, naselje i lučica na zapadnoj obali suženog dijela Stonskoga kanala na poluotoku Pelješcu, 3 km južno od Stona; 
Naselje su osnovali Dubrovčani 1349. God. 1478., prema projektu Francuza Oliviera, započelo je produženje gradskih bedema Stona prema Brocama, ali je taj rad obustavIjen. Uz nekoliko gotičkih i renesansnih kuća izgrađen je 1629. dominikanski samostan s crkvom. Postoje još crkve Navještenja, sv. Felića i Svih svetih s grobIjem. Jugoistočno od Broca su ruševine kuće i kapele Ivana RabIjanina, najpoznatijeg dubrovačkog ljevača topova.

23. BRSEČINE, naselje u sjeverozapadnom dijelu Dubrovačkoga primorja, oko 1 km od istoimene uvale, 25 km sjeverozapadno od Dubrovnika; 
U morskoj uvali nalazi se ljetnikovac obitelji Zuzorić iz XVI. st., a na zaravni iznad uvale utvrđeni ljetnikovac s kapelom i parkom obitelji Ohmučević-Bizzaro iz XVII. st. U naselju je crkva sv. Đurđa, a do nje ruševine crkvice sv. Stjepana.

24. CAVTAT, grad i luka u južnom dijelu Župskoga zaljeva, 20 km jugoistočno od Dubrovnika; 
Prvotno grčko naselje Epidauros. Oko 228.g. prije Krista nalazi se u vlasti Rimljana, poslije postaje rimskom kolonijom. Ime Cavtat nastalo je prema Civitas vetus, kako su bjegunci u novoosnovanomu Dubrovniku nazivali svoje matično naselje. Iz toga vremena očuvali su se ostaci rimskoga kazališta (?), grobovi te ostaci ceste iznad današnjega mjesta. Antički grad razoren je početkom VII. st. za prodora Avara i Slavena. Iz XV.-XVI. st. očuvani su ostaci gradskih zidina prema kopnu i renesansni knežev dvor, rad domaćih graditelja. Barokna župna crkva ima drvene oltare. U župnom dvoru nalazi se pinakoteka. U gotičko-renesansnoj franjevačkoj crkvi čuva se poliptih (početak XVI. st.), rad Vicka Lovrina, a u samostanu umjetnička zbirka. Zbirka Baltazara Bogišića ima brojne grafičke radove domaćih i stranih umjetnika, etnografske predmete i mali arheološki lapidarij, a u njegovoj velikoj biblioteci čuva se i nekoliko osobito vrijednih knjiga. U kući Vlaha Bukovca nalazi se zbirka njegovih slika i uspomena. Na groblju je mauzolej obitelji Račić, rad Ivana Meštrovića (1920.-30.), a u naselju spomenik Baltazaru Bogišiću.

Mrkan, nenaseljen otočić u blizini Cavtata.

Na ostacima kasnoantičkog zdanja (vjerojatno memorija) izgrađena je predromanička crkvica sv. Mihovila. Na dijelu ruševina obližnjega benediktinskoga samostana izgrađen je novovijeki biskupski ljetnikovac, danas također u ruševinama.

25. CISTA PROVO, 
naselje u Imotskoj krajini, 18 km sjeverozapadno od Imotskog; 
Ovo važno cestovno križište ima dugu sajamsku i gostioničarsku tradiciju. Posebno je živo vikendima i blagdanima, kada se na zabavno-sportskim priredbama okuplja okolno pučanstvo. Uz poznate specijalitete - janjetinu, jaretinu, jela ispod peke - nude se kvalitetno vino (kujundžuša) te duhan.

Cista Velika, naselje 5 km sjeverozapadno od Ciste Provo.
Na lokalitetu Crkvina otkrivena je starokršćanska crkvica i memorija, te fragmenti oltarne pregrade. Na tri položaja postoje ostaci nekropole stećaka, ukupno 109 spomenika. Mnogi su urešeni figuralnim prizorima.

Lovreć, naselje 2 km jugoistočno od Ciste Provo. Na glavnom oltaru župne crkve Sv. Duha su vrijedni barokni kipovi sv. Silvestra i sv. Tome, rad nepoznatoga mletačkoga kipara. Na tri položaja nalaze se groblja sa stećcima: kraj stare župne crkve (iz 1759.), na Čatrnji i u Markuzinoj ogradi.

26. ČARA, naselje u središnjem dijelu otoka Korčule, 4 km istočno od Smokvice, na podnožju brda Končar; 
Jedno od najstarijih naselja (Kzarra) na otoku (XIV. st.). Iz prve polovice XIV. st. potječe crkvasSv. Marije u Polju (preuređivana 1377., potkraj XVI. st. i 1680.) s prostranom lađom i velikom polukružnom apsidom. Na glavnom oltaru, sastavljenom u XVIII. st., nalazi se sedam gotičkih reljefa iz Engleske od alabastera (XIV.-XV. st.). Župna crkva sv. Petra spominje se u XV. st.; u početku trobrodna građevina, u XVIII. st. je preinačena i dozidan joj je zvonik. Osim zlatnoga kaleža gotičkog oblika u njoj se nalazi i oltarna slika Leonarda Bassana. Kraj crkve nalazila se loža iz 1770. (porušena), dok je barokni kaštel Španića iz 1674. sasvim nagrđen. 
Jedno od najstarijih mjesta na otoku karakterizira položaj uz lijepo Čarsko polje. Najpoznatiji je proizvod čuveno bijelo vino, pošip, čije je podrijetlo među prvima u Hrvatskoj zaštićeno, a cijeni se i čarsko maslinovo ulje. U crkvu Gospe od Čarskog polja hodočasti se na Blagdan Sv. Jakova, zaštitnika Čare (25. srpnja) te na Malu Gospu (8. rujna). Na Svetog Jakova obvezno se izvodi kumpanija (v. Blato). Njeguje se i tradicija pjevanja dalmatinskih narodnih napjeva. 

27. ČIOVO, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; 
Romanski naziv otoka (Bua, Boa, Bavo, Bubus) vjerojatno je ilirskog podrijetla. Slavenski naziv Čiovo dovodi se u vezu s nazivom istočnoga rta otoka Caput Jovis. U srednjem vijeku na Čiovu postoji niz sela, pustinjačkih stanova i leprozorija. Kod Slatina, u uvali Supetar, otkriveni su tragovi predromaničke crkve sv. Petra. U Žednom je očuvana srednjovjekovna crkva sv. Mavra. U mjestu Čiovu je predromanička crkva Gospe pokraj mora. Od XV. st. povećava se stanovništvo Čiova doseljavanjem izbjeglica koji bježe pred Turcima, a istodobno se na Čiovu protegnulo i trogirsko predgrađe.

Crkvu i dominikanski samostan sv. Križa (5 km od Trogira) grade u XV. st. majstori Ivan Drakanović i Nikola Mladinov. Samostan ima lijep klaustar; očuvan je polikromni svod blagovaonice, slike Matije Pončuna i dr. U franjevačkom samostanu sv. Antuna čuvaju se slika Palme ml. i skulptura sv. Magdalene Ivana Duknovića. Uz morsku obalu je crkva sv. Jere. Na istočnom dijelu otoka je pustinjačka crkva Gospa od Prizidnice; oslikano gotičko raspelo i bizantska ikona danas su u župnoj crkvi u Slatinama. Uz jugozapadnu stranu Čiova pruža se otočić Fumija na kojemu su ostaci kasnoantičke ili ranosrednjovjekovne crkvice sv. Fumije i gospodarskih zgrada trogirskih benediktinaca.

Arbanija, naselje na otoku Ćiovu, 4 km istočno od Trogira. Na području naselja je poznati samostan sv. Križa, a u 1 km udaljenom Žednom srednjovjekovna crkva sv. Mavra.

28. DAKSA, otočić na krajnjem jugoistoku Koločepskoga kanala, na ulazu u luku Gruž i Rijeku dubrovačku. 
Na Daksi je bila crkva sv. Sabine s franjevačkim samostanom koji franjevci prisilno napuštaju, a građevine se preinačuju u utvrde i uništavaju. Po otočiću su izgrađene postaje križnoga puta u obliku malih kapelica. God. 1994. podignuto je spomen-obilježje hrvatskim domoljubima uz 50. obljetnicu stradanja od komunističke vlasti.

29. DEBELI BRIJEG, granični prijelaz (s neriješenim statusom) prema Crnoj Gori u dolini Sutorine (antičko Sub Turri). Dubrovačka Republika je Požarevačkirn mirorn 1718. Sutorinu odstupila Osmanlijama kako ne bi imala zajedničku granicu s Venecijom. Poslije je taj predio bio u sastavu BiH, nakon II. svjetskog rata priključen Crnoj Gori.

30. DOBROPOLJANA, naselje u istoimenoj uvali na sjeveroistočnom dijelu otoka Pašmana, ispod najvišeg vrha na otoku (Bokolj, 274 m); 
Prvi put se spominje 1270. Intenzivnije naseljena u XVII. st. izbjeglim stanovništvom iz zadarskog zaleđa.

31. DONJI KARIN, naselje u sjevernoj Dalmaciji, na južnoj obali Karinskog mora, 16 km sjeverno od Benkovca.
U rimsko doba (ostaci amfiteatra) Corinium; nakon doseljenja Hrvata središte hrvatskog plemena Karinjana (ostaci oltarne pregrade s natpisom). Grad drže Gusići, potom Karlovići, od 1527. Turci, potom Mlečani i opet Turci do 1685. Na obližnjoj gradini Miodrag ostaci utvrde (XIV.-XVII. st.). Na ruševinama benediktinske opatije podignut je u XV. st. franjevački samostan koji je za turskih ratova razoren, a obnovljen početkom XVIII. st. Crkva i franjevački samostan uništeni su za srpske agresije na Hrvatsku 1991.

32. DRAGOVE, naselje na sjeveroistočnom dijelu Dugog otoka. Okolica je naseljena već u antičko doba (rimski ostaci podno brežuljka Dumbovice), hrvatsko se naselje spominje u pisanim spomenicima od XIV. st. Ovdje je imala posjede zadarska obitelj Drago, a u XV. st. otkupila ih je zadarska obitelj Salomoni. Župna crkva sv. Leonarda sagrađena je u XII./XIII. st. Na istaknutu položaju, odakle se pruža lijep pogled na okolicu, crkvica je Gospe od Dumbovice koja se spominje od XV. st.

33. DRAŠNICE, naselje u Makarskom primorju, 3 km jugoistočno od Podgore; 
Uz more se nalazi groblje sa srednjovjekovnim nadgrobnim pločama i barokna crkva iz 1745. (porušena u potresu 1794.; obnovljena i ponovno porušena 1961.). U podu crkve uzidane su srednjovjekovne grobne ploče. Iznad sela je gotička crkva sv. Stjepana u kojoj je nađen rimski natpis iz II. st. i natpis iz 1446. koji spominje hercega Stjepana.

34. DRNIŠ, grad u Dalmatinskoj zagori, na zapadnom dijelu Petrova polja, između planine Promine i Moseća (Drniška vrata), uz rijeku Čikolu, 32 km sjeveroistočno od Šibenika. Prvi spomen imena (sub Darnis) je iz 1494., što dokazuje da je u srednjemu vijeku postojao grad (tvrđava) i predgrađe (varoš). U razdoblju turske vladavine podignute su brojne građevine koje prikazuje Coronellijev crtež (poligonalna tvrđava, velika džamija). Mletački je general Foscolo razorio 1648. znatan dio grada. Sačuvani su dijelovi tvrđave, minaret, uz koji je crkvica Sv. Roka, dok je velika džamija barokizacijom pretvorena u crkvu Sv. Ante. U javnim prostorima su djela Ivana Meštrovića (Vrelo života, Orač, Majka rodilja), koji je pokopan u obližnjem mauzoleju u Otavicama. Muzej drniške krajine čuva i neke Meštrovićeve odljeve.

Kljake, naselje 17 km jugoistočno od Drniša. Podno Baline glavice nađeni su antički ostaci i rimski natpisi. PretpostavIja se da je to bio Municipium Magnum. S istoga mjesta potjeću dva kasnoantička sarkofaga i reljef s prikazom Mitre uzidan u zid jedne staje u obližnjem zaseoku Lele. - Kraj župne crkve sv. Ilije nađeni su ulomci oltarne pregrade iz IX/X. st. (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu), a na groblju se nalazi jedan bizantski kapitel.

Otavice, naselje 10 km istočno od Drniša. Rodno mjesto obitelji Ivana Meštrovića, koji je na glavici što dominira otavičkim poIjem sagradio mauzolej (1926-30.) za sebe i svoju obitelj. Mauzolej je od kamena u obliku centralne građevine s kupolom. Na ulaznim su vratima portreti članova obite1ji u bronci, a u unutrašnjosti mnogobrojni reljefi i skulpture sakralnoga sadržaja.

Unešić, naselje u Dalmatinskoj zagori, 13km južno od Drniša. Selo se u ispravama spominje od XIV. st. GrobIjanska crkva sv. Jurja jednobrodna je građevina iz prve polovice XV. st., iznad pročelja ima zvonik na preslicu. U Podumcima je prapovijesna špiIja iz 3000.godine prije Krista.

35. DRVENIK, naselje i trajektna luka u istoimenoj uvali u Makarskom primorju, 29 km jugoistočno od Makarske.
Na glavici sjeverno od naselja vide se ruševine kule s obrambenim zidovima iz XVII. st. Gotička crkva sv. Jurja, kasnije barokizirana, ima uzidane srednjovjekovne nadgrobne ploče.

36. DRVENIK VELI, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu, sjeverozapadno od Šolte, između Drveničkoga i Šoltanskoga kanala; 
U rimsko doba Tariona. U XIII. st. spominje se kao Giruna, Gerona, Zerona ili Ziruna. Početkom XVI. st. sagrađena je crkva sv. Jurja (očuvano gotičko svetište). U crkvi se čuva vrijedan barokni namještaj s oltarnim slikama mletačkog slikara Antonija Grapinellija. Crkva posvećena sv. Nikoli, sagrađena 1715., nalazi se izvan naselja. Krajem XVIII. st. obitelj graditelja Macanovića gradi monumentalno pročelje nove, nikad dovršene crkve. U kasnobarokne građevine trogirskih obitelji Tironi i Moretti ugrađeni su antički i romanički spoliji.

37. DUBROVNIK, grad, luka i turističko središte južnoga hrvatskoga primorja.
Leži na podnožju vapnenačkoga Srđa (412 m), u dolini koju prema jugozapadu zatvara uzvisina Lapada i manji greben s najstarijim dijelom Dubrovnika. Nasipanjem močvarne doline između Gruškoga zaljeva na sjeveru i Staroga Porta na jugu i izgradnjom Place (Straduna) stara gradska jezgra spojena je s predgrađem na drugoj strani doline. Na taj je način Stradun postao središte grada i njegova glavna ulica, spajajući suprotna gradska vrata: Ploče na istoku i Pile na zapadu. Nakon izgradnje luke u Gruškom zaljevu, Gruž postupno s Dubrovnikom postaje jedinstveno naselje. Poslije se Dubrovnik proširio i na Lapadski poluotok, na niže dijelove padina Srđa i izvan gradskih zidina prema Župi.

Dubrovnik - grad jedinstvene političke i kulturne povijesti (Dubrovačka Republika, Gradski statut iz 1272.), svjetski poznate spomenične baštine i ljepote (upisan u UNESCO-ov registar svjetske kulturne baštine) - jedan je od najatraktivnijih i najpoznatijih gradova Sredozemlja. Uz izuzetne prirodne ljepote i očuvanost baštine, Dubrovnik je grad iznimno bogate turističke ponude. Za temeljitiji razgled Dubrovnika, njegova blaga i spomenika potrebno je više dana. No, već za šetnje Stradunom, uskim ulicama i trgovima, monumentalnim zidinama i tvrđavama posjetitelji se susreću s tisućljetnom ljepotom njegove kao u školjku uvučene urbane jezgre, stoljećima učenim vještinama zidanja, klesanja, rezbarenja, te se suočuju s poviješću Kneževa dvora, bibliotečnim blagom, najstarijom ljekarnicom na europskom jugu i dr. Dopuštajući užitak odabira, Dubrovnik nudi mnoge muzeje i galerije s draguljima hrvatske baštine. Dubrovački muzej u Kneževu dvoru u svom kulturno-povijesnom odjelu ima 15 500 predmeta. U autentičnim dvoranama postavljena je zbirka namještaja XVII.-XIX. st., odore knezova i vijećnika, vlastelinske odjeće. Pomorski muzej (tvrđava Sveti Ivan) u stalnoj postavi izlaže raznovrsnu građu vezanu uz dubrovačko i hrvatsko pomorstvo, s posebnim naglaskom na povijest Dubrovačke Republike. Muzej franjevačkog samostana čuva sav inventar stare ljekarnice, radove starih dubrovačkih zlatarskih, vezilačkih i slikarskih radionica. U Muzeju dominikanskog samostana prikazani su vrijedni primjerci dubrovačkog slikarstva XV. i XVI. st., skulpture, zlatarski predmeti, rukopisi, inkunabule i note. U Riznici dubrovačke katedrale čuvaju se relikvije sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, te mnoge druge umjetničke slike i predmeti. U Etnografskom muzeju Rupe može se vidjeti prikaz tradicionalnoga gospodarstva i ruralne arhitekture dubrovačkoga kraja, nošnje i tekstilno rukotvorstvo. Vrlo je atraktivan Akvarij Biološkoga zavoda, smješten u tvrđavi Sveti Ivan, s primjercima morske faune. Dubrovnik je po sebi »posijao« crkve, samostane i hotele, a s licem prema moru uresio se nizom marina, lučica te šetnica. Zbog veličanstvena pogleda na srednjovjekovni Dubrovnik neizostavna je šetnja po njegovim zidinama.

Posebno mjesto ima Dubrovački ljetni festival (od 10. srpnja do 25. kolovoza), koji se tradicionalno održava od 1950. To je kazališni, glazbeni i folklorni festival, 1956. uključen u kalendar svjetskih festivala i jedan je od najpoznatijih u svijetu. Održava se na otvorenim pozornicama u gradu (Gundulićeva poljana, Držićeva poljana, Lovrijenac, Revelin) ili u prekrasnim ambijentima svojih građevina (Knežev dvor, klaustri, crkve). Na repertoaru su djela hrvatskih i svjetskih klasika koje izvode vodeća imena domaćih i svjetskih glumaca, redatelja, dirigenata - dosad ih je nastupilo nekoliko stotina. Važan su dio festivala folklorne izvedbe domaćih (Linđo, Lado) i stranih folklornih skupina. U likovnome životu Dubrovnika posebnu važnost imaju izložbe koje se održavaju tijekom cijele godine. Osim renomiranih galerija - Umjetnička galerija (Put Frana Supila 23), njezin izložbeni prostor Luža Art Centar (Stradun), Sebastijan - povremene i stalne izložbe održavaju se i u drugim prostorima. Nadaleko su poznate dubrovačke karnevalske fešte - Dubrovački karnevo, koje se održavaju od ranoga srednjovjekovlja, kada se na dubrovački prostor prenose iz susjedne Italije. Velika je gradska svečanost proslava Blagdana Sv. Vlaha, jedno i Dan grada Dubrovnika (3. veljače). Proslava traje cijeli tjedan, uz vjerske obrede, procesiju gradskim ulicama, koncerte, sportske, zabavne i karnevalske priredbe.

Hrvatski naziv grada izveden je od riječi dubrava a romanski naziv Ragusa - Rausa nastao je od imena otočića na kojem je osnovano prvo naselje (Lave, Lausa). Dubrovnik je osnovan vjerojatno u prvoj polovici VII. st. nakon propasti obližnjeg Epidauruma (današnjeg Cavtata) u toku slavensko-avarske provale u Dalmaciju. Nasuprot tom položaju, pod brdom Srđ, razvilo se hrvatsko naselje Dubrovnik, po kojem se tijekom vremena prozvao cijeli grad; prostorna odijeljenost nastaje nasipanjem današnje Place, gdje se razvija jezgra jedinstvenoga grada. Od svog je osnutka pod zaštitom Bizanta (neko vrijeme u njemu je rezidirao bizantski strateg); u vrijeme križarskih ratova dolazi pod suverenitet Venecije (1205.-1358.), a Zadarskim mirom 1358. u sklop ugarsko-hrvatskoga kraljevstva. Stekavši potpunu samoupravu (vezan samo plaćanjem danka kralju i pružanjem pomoći u brodovima), Dubrovnik od tog vremena započinje život slobodne države koja svoj najveći uspon dostiže u XV. i XVI. st. Kriza mediteranskog pomorstva te posebice katastrofalni potres 1667. dovode do teškoga gospodarskog stanja. U takvoj situaciji dočekuje Dubrovnik Napoleonove ratove. Francuzi ulaze u Dubrovnik 1806., maršal Marmont 1808. ukida Dubrovačku Republiku (naziv je u upotrebi od XV. st.). Odredbama Bečkoga kongresa 1815. Dubrovnik je pripao Austriji. U vrijeme samostalnosti Dubrovnika državna je uprava u rukama aristokracije; organi su uprave Veliko i Malo vijeće (od 1238.) i Senat (1253.). Na čelu je države knez koji se bira na mjesec dana. U XIII. st. Dubrovčani su stekli Lastovo, a u XIV. st. Ston, Pelješac i Mljet. U tijeku nekoliko stoljeća Dubrovnik se razvija u najjače gospodarsko središte na istočnoj obali Jadrana, trguje na Istoku i Zapadu, izgrađuje značajnu trgovačku i ratnu flotu (brodogradilišta u Gružu, Lopudu i u Suđurđu na Šipanu; ustanova za osiguranje brodova od druge polovice XIV. st.), održava diplomatske veze s nizom zemalja i gradova. Od 1272. ima Statut, u kojem su, među ostalim, kodificirani urbanistički i higijenski propisi (organiziranje karantene), 1301. uvedena je liječnička služba, 1317. uređena prva ljekarnica. Od 1347. postoji u gradu starački dom, 1377. organiziran je prvi lazaret, 1424. osnovano je Vrhovno zdravstveno vijeće, od 1432. sirotište, 1436. gradi se vodovod. Dubrovnik je istaknuto književno središte od doba renesanse (M. Držić, I. Gundulić); središte domaće slikarske škole XV.-XVI. st.; rodno mjesto učenjaka svjetskoga glasa, među kojima su fizičar Marin Getaldić (1568. -1626.) i Ruđer Bošković (1717.-1787.), ekonomski teoretik Benedikt Kotruljić (1400. -1468.), kompozitori Lukša Sorkočević (1734.-1789.) i Ivan Mane Jarnović (1740. ili 1745.-1804.) i dr. Dubrovnik je bio žarište humanizma i latiniteta na hrvatskoj obali Jadrana. Znanstvenu i kulturnu djelatnost propagirala su u gradu znanstveno-književna društva - akademije: Akademija složnih (druga polovica XVI. st.), Akademija ispraznih (osnovana oko 1690.) i dr. Važnu ulogu u hrvatskoj kulturi Dubrovnik je zadržao do danas.

Dubrovnik je grad najveće spomenične vrijednosti i bogata umjetničkoga značenja. Gradske zidine i tvrđave izvan zidina građene su, pojačavane i dograđivane od XII. do druge polovice XVII. st. Na tim je radovima bio angažiran niz graditelja (Nicifor Ranjina 1319., Michelozzo di Bartholomeo 1461.-64., Juraj Dalmatinac 1465.-66., Paskoje Miličević 1466.-1516., Antonio Ferramolino 1538., Mihajlo Hranjac 1617. i dr.). Glavni je zid na obilaznom hodniku dug 1940 m, prema kopnu širok 4-6 m, a prema moru 1,5-5 m, visok do 25 m. Učvršćuju ga tri okrugle i 14 četverokutnih kula, pet bastiona, dvije ugaone utvrde i velika tvrđava Sveti Ivan. Od kula je najmonumentalnija okrugla Minčeta na sjeverozapadnom uglu zidina. Preziđe, koje prati glavni zid s kopnene strane, pojačavaju jedan veći i devet manjih polukružnih bastiona, i kazamatna utvrda Bokar, najstarija sačuvana utvrda te vrste u Europi. Grad brane i dvije samostalne tvrđave: na istočnoj strani Revelin, građen 1539.-51., a sa zapadne strane Lovrijenac, na 46 m visokoj hridi nad morem; prema kronikama gradnja je počela 1050. Dubrovnik je imao četvera gradska vrata, dvoja prema luci a dvoja (s pokretnim mostovima) prema kopnu. Zidine oko grada sačuvane su u izvornom stanju. Na zidine se može doći ispod Luže zvonare ili idući uz crkvu sv. Spasa na Poljani Paskoja Miličevića. Od ulaza ispod Luže zvonare put po zidu vodi iznad Ulice između Vrata od Ploča (lijevo Sponza, dominikanska crkva, crkva Sv. Luke i Blagovijesti; desno pogled na gradsku luku i na Revelin), zatim se preko unutrašnjih Vrata od Ploča penje do kule Sv. Jakova (lijevo pogled na grad) i vodi kraj kula Drezvenik, Nad Sv. Vidom, Sveta Lucija i Sveta Barbara do Minčete. Odavde se zapadnim pojasom spušta uz kule Gornji ugao i Sveti Franjo do unutrašnjih Vrata od Pila (tu se završava obilazak sjevernog dijela zida). Obilazak južnog dijela zida nastavlja se uz kulu Puncijela (desno pogled na Lovrijenac) i Bokar (lijevo pogled na grad, desno na otvorenu pučinu) i uz kule Sveta Marija, Mrtvo zvono, Zvijezda, Sveta Margarita, Sveti Stjepan, Sveti Spasitelj do ugaone tvrđave Sveti Ivan (pogled na gradsku luku, Srđ i istočni dio grada), zatim duž gradske luke iznad Ulice kneza Damjana Jude, iznad Vrata od Ponte, sa stražnje strane Kneževa dvora, Narodnoga kazališta i iznad Arsenala do silaska ispod Luže zvonare. 2. Središte je javnoga života grada od najstarijih vremena bio trg Luža. Od njega se prema zapadu pruža glavna arterija grada unutar zida, Placa (Stradun). Sa sjeverne strane trga je palača Sponza, u sredini trga Orlandov stup iz XV. st. s uklesanim likom ratnika. Na tom su se mjestu objavljivale naredbe, najavljivale svečanosti i izvršavale javne kazne. Ratnikova desnica do lakta (uklesana i u podnožju stupa) bila je službena mjera za dužinu (lakat) u Dubrovačkoj Republici. Na južnoj strani je barokna crkva sv. Vlaha (gradio ju je Marino Gropelli 1706.-14.); pozlaćeni, srebrni kip sv. Vlaha s maketom grada iz sredine XV. st. (na glavnom oltaru) i dva kamena kipa (sv. Vlaho i sv. Jeronim), djela bračkoga kipara Nikole Lazanića s kraja XVI. st., potječu iz stare crkve sv. Vlaha iz XIV. st. Istočnu stranu Luže zatvaraju Luža zvonara, Gradski zvonik i zgrada Glavne straže. Zvonima s Luže zvonare (sagrađene 1463.), sazivala su se vijeća i najavljivale uzbune. God. 1444. spominje se u dokumentima gradnja Gradskog zvonika. Sat s dva drvena ljudska lika (»zelenci«), koji otkucavaju sate, izradio je Luka, sin admirala Miha (u bronci ih je izlio nepoznati majstor 1476.). Današnje je zvono (1506.) djelo Ivana Krstitelja Rabljanina. Gradski zvonik u cijelosti je restauriran 1929. Zgradu Glavne straže gradio je 1706.-08. Marino Gropelli. Ispred zgrade Glavne straže, napola u niši, smještena je tzv. Mala Onofrijeva česma, čiju je figuralnu dekoraciju izveo Petar Martinov iz Milana potkraj prve polovice XV. st. Na zgradu Glavne straže nadovezuje se zgrada Gradske općine, građena u stilu lombardske neorenesanse (1863.-64., prema nacrtima Antonija Vecchiettija). U tom je sklopu i Narodno kazalište (nazvano Bondino kazalište) iz istog vremena. Tu su nekad stajale zgrade Velikog vijeća (prvi spomen 1303., proširena 1489., izgorjela 1817.) i Velikog arsenala (prvi spomen 1272., porušena oko sredine XIX. st.; sačuvan dio prema gradskoj luci). Do zgrade Gradske općine je Knežev dvor, u današnjem obliku gotičko-renesansna građevina, sagrađena prema zamisli Onofria della Cave, na mjestu utvrđenog dvora iz XII. ili XIII. st. koji je uništen eksplozijom baruta 1435. Portik u prizemlju obnovio je nakon druge eksplozije baruta 1463. u renesansnom stilu Petar Martinov iz Milana. Dvor je stradao u potresu 1667., a popravke je (do 1739.) obavljao korčulanski graditelj Jerolim Škarpa. U sredini dvora je atrij s arkadama (na tri strane u prizemlju i na četiri strane u katu). Reprezentativno stubište vodi do prostorija na katu. Lijevo je ulaz u prostorije bivšeg arhiva (oslikani ormari iz doba rokokoa). U atriju je poprsje Miha Pracata (rad P.P. Jacomettija iz 1637.), jedini spomenik koji je Republika postavila kojemu zaslužnom građaninu. Nad vratima kroz koja se nekad ulazilo u zgradu Velikog vijeća stoji natpis: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravivši osobne brige, brinite se za javne poslove). Istočnu stranu Poljane Marina Držića zatvara biskupska (prije Sorkočevićeva) palača. Uz nju vodi Ulica kneza Damjana Jude do tvrđave Sveti Ivan (danas Akvarij, Pomorski i Etnografski muzej). Crkva Gospe od Karmena barokna je građevina (1628.-36.). Na jednoj od slika, koja se pripisuje C. Regiu, prikazan je i Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu. Južno od Poljane Marina Držića je stara gradska četvrt Pustijerna (prilaz ispod arkada). Tu se u Restićevoj ulici nalazi renesansna palača Skočibuha (Bizzarro-Ohmučević; izveli Josip i Ivan Andrijić 1549.-53. po nacrtima Antuna iz Padove), najbolje sačuvana privatna zgrada građena prije potresa 1667. i Zamanjina gotička palača. U Stulinoj ulici su ruševine starohrvatske, poslije dograđivane crkve sv. Stjepana, koju spominje Konstantin Porfirogenet (oko polovice X. st.). Zapadnu stranu Držićeve poljane zatvara monumentalno pročelje barokne katedrale, građene 1672. - 1713. na mjestu stare romaničke katedrale koja je srušena u potresu 1667. Nacrt je dao A. Buffalini, a graditelji su bili P. Andreotti, P. A. Bazzi, fra Tommaso Napoli i Ilija Katičić, koji ju je završio. U crkvi se čuvaju slike Padovanina, J. Palme ml., G. G. Savolda, Parmigianina, Bordonea i dr. Na glavnom oltaru je veliki poliptih Marijina Uzašašća (na stranama: sv. Vlaho i Lazar, sv. Nikola i Antun opat), djelo Tiziana i njegovih pomoćnika, nastalo poslije 1552. U riznici katedrale (ulaz lijevo od glavnog oltara čuva se mnoštvo zlatnih i srebrnih relikvijara raznih oblika. Ondje se čuva i veliki umivaonik s vrčem od pozlaćena srebra, na kojem je prikazana dubrovačka flora i fauna (rad W. Jamnitzera, oko 1550.). Androvićeva ulica vodi do podnožja skalinade Uz jezuite, koju je 1735. projektirao P. Passalacqua. Skalinada vodi do Poljane Ruđera Boškovića s baroknom jezuitskom crkvom sv. Ignacija (dovršena 1725. prema nacrtima A. Pozza). U apsidi iza glavnog oltara su i zidne slike G. Garcie (1737.-38.), a u zvoniku je najstarije poznato dubrovačko zvono, koje su 1355. lijevali Vivencije i njegov sin Viator. Do crkve je barokna zgrada nekadašnjega Dubrovačkog kolegija (izvedena 1735. prema nacrtima jezuita Ranjine i Canaulija); na ulaznom stubištu je reljef s natpisom iz 1481. Strossmayerova ulica vodi od skalinade prema zapadu. U nekadašnjem samostanu sv. Katarine sada je Muzička škola; u bivšoj crkvi otkriveni su temelji i kripta crkve sv. Petra Velikog, prve dubrovačke katedrale, s mnogo fragmenata pleterne ornamentike. U nastavku Strossmayerove ulice, u Ulici od Rupa, velika dvokatnica, tzv. Rupe, služila je kao spremnik za žito. Građena je 1542.-90. (restaurirana 1940.); pod zgradom je 15 velikih suhih bunara (kapaciteta oko 1500 t) bušenih u živu kamenu, u kojima je stalna temperatura 17,5 °C. U zgradi je sada Muzej Rupe. Otuda se Ulicom od Domina dolazi u Široku ulicu. Crkva Domino sagrađena je na mjestu stare crkve srušene u potresu 1667. Sudeći po kripti, stara crkva bila je trobrodna; jedan sačuvani bočni brod sad je sakristija. Palu glavnog oltara radio je A. Vaccaro. Trgovačka arterija današnjeg Dubrovnika je Ulica od puča. Na njezinoj južnoj strani je crkva sv. Josipa, sagrađena nakon potresa 1667. na mjestu srušene crkve sv. Jakova iz 1299. Nasuprot njoj je pravoslavna crkva (1877.) s kulturno-povijesnom zbirkom i kolekcijom ikona. Prema istoku ulica vodi do Gundulićeve poljane, gdje je spomenik pjesnika Điva Frana Gundulića (rad I. Rendića, 1893.). 3. Na sjevernoj strani trga Luža je monumentalna Sponza (Divona, Fondik). Građena je 1515.-22. u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu, po nacrtima Paskoja Miličevića; klesarske radove izvode Nikola i Josip Andrijić. Služila je kao carinarnica (stoga se povremeno nazivala Divona), kovnica novca, državna blagajna, banka i fontik (ured za procjenu robe). U njoj su imale svoja sjedišta dubrovačke akademije u vrijeme renesanse i poslije nje. U prizemlju ispred fasade je renesansni portik; u prvom katu su gotički, u drugom renesansni prozori. Dvorište zgrade okruženo je hodnicima s arkadama. Na frontalno smještenoj loži (u kojoj su danas originali »zelenka« i stari satni mehanizam s Gradskog zvonika) latinski je natpis: FALLERE NOSTRA VETANT ET FALLI PONDERA - MEQUE FONDERO DUM MERCES, PONDERAT IPSE DEUS (Zabranjeno nam je varati i krivotvoriti mjere, i dok ja važem robu, sa mnom važe sam Bog). U Sponzi je Državni arhiv Dubrovačke Republike (sadrži oko 2 700 000 pisanih stranica raznih dokumenata, isprava, ugovora i dr. od XIII. st. do pada Republike). Ispod Luže zvonare uz Gradski zvonik polazi se na gradski zid. Prolaz vodi kroz zid u gradsku luku. Njezina je izgradnja počela zasipavanjem kanala između otočića Lave i kopna, a 1266. sagrađene su četiri kule; 1305. uređena je obala. Na Arsenalu (iz XIII. st.) 1489. adaptacije izvodi Paskoje Miličević; 1535. Arsenal je produžen; jedan njegov dio srušen je prilikom gradnje kazališta 1863., a drugi je 1933. preuređen u gradsku kavanu. Ulicom sv. Dominika dolazi se do samostana i crkve dominikanaca (Bijelih fratara), koji su došli u Dubrovnik 1225. Izgradnja današnjega samostanskoga kompleksa započela je početkom XIV. st. Prvi poznati graditelji crkve (1315.) bili su Nikola i Juraj, sinovi protomagistra Lovre iz Zadra. Crkva je češće pregrađivana, osobito nakon potresa 1667., nakon francuske okupacije (kad je služila kao konjušnica i spremište) i 1883. U crkvi su s desne strane Navještenje s nizom slika iz povijesti dominikanaca u Dubrovniku (N. Božidarević, 1513.), izlaz u Ulicu između Vrata od Ploča (nekad glavni ulaz u crkvu, jedini romanički portal iz XIII. st. u Dubrovniku, kome je 1419. dodan vanjski gotički okvir), oltar sv. Vinka Ferrera sa svečevim kipom iz XV. st. i slika Uzašašće Marijino s vedutom Dubrovnika (potpis nepoznata majstora A.B.D. oko 1648./58.). S lijeve strane je oltar s palom sveta Magdalena između sv. Vlaha i arhanđela Rafaela s likom donatora iz obitelji Pucić (slikao Tizian oko 1554.), oltar s baroknim raspelom, kasnogotička kamena propovjedaonica iz XV. st., oltar sa slikom Čudo sv. Dominika (Vlaho Bukovac, 1912.) i slika Silazak Duha Svetoga s likom donatora Skočibuhe (A. Vaccaro, prva polovica XVII. st.). U sanktuariju je s desne strane kapela obitelji Lukarević iz XV. st. s triptihom Mihajla Hamzića iz 1512., a s lijeve strane kapela obitelji Gundulić (Luka Paskojev, 1536.) s triptihom (rad Nikole Božidarevića, poslije 1458.). Na glavnom oltaru (iz 1603.) je slika Gospa od Krunice (rad anonimnog slikara iz XVII. st.). Ispod luka koji dijeli brod od sanktuarija slikani križ P. Veneziana iz 1352. Sakristiju je gradio 1485. Paskoje Miličević; u njoj je umivaonik (kraj XV. st.), veliko raspelo (početak XVI. st.) i nekoliko nadgrobnih ploča. Nad sakristijom se diže četverokatni zvonik s lanternom. Počeo ga je graditi 1390. Cecho iz Monopolija, 1404.-1531. na njemu je radilo nekoliko domaćih majstora. U zvoniku su tri stara zvona, izlivena u Dubrovniku; jedno iz 1463. (Bartolomeo de Cremona), drugo iz 1515. (Ivan Krstitelj Rabljanin) i treće iz 1622. (Gaudencije Lastovac). Klaustar samostana ima hodnike s vitkim arkadama (prijelaz iz gotike u renesansu); izveli su ga domaći majstori po djelomice preinačenu nacrtu Masa di Bartolomea. Na istočnoj strani klaustra je kapitulska dvorana s oltarnom slikom, radom Nikole Božidarevića iz 1513., i grobom pjesnika Dinka Ranjine (1531.-1607.). U muzeju se nalaze vrijedni primjerci dubrovačkoga zlatarstva. Zbirka slika obuhvaća razdoblje od XIV. st. do naših dana (Tizian, Charonton, Lorenzo di Credi, Vasari). Samostanska knjižnica posjeduje 217 rukopisa (među njima i iluminirane kodekse), 239 inkunabula, 16000 svezaka tiskanih knjiga, povelje važne za povijest Dubrovnika; ističu se inkunabule A. Paltašića i D. Dobričevića, Savonarolini govori iz 1497. Uz dominikansku crkvu prigrađena je crkva sv. Sebastijana (1466.-69.); za francuske okupacije bila je pretvorena u zatvor, pa je znatno izmijenjena. Prolaz uz baroknu crkvu Rozarija spaja Ulicu između Vrata od Ploča sa sjevernom glavnom ulicom starog Dubrovnika, Prijeko. Lijevo je predromanička crkva Sv. Nikole, kojoj je poslije dograđen jedan gotički brod; 1607. je produžena i dodano joj je kasnorenesansno pročelje (natpis i datum na arhitravu). Kao antependij glavnog oltara služi predromanička kamena ploča s motivima pleterne ornamentike. Uzbrdo, Zlatarskom ulicom, vodi put do Ulice Peline (koja prati sjeverni potez gradskih zidina do Minčete). Na uglu, ispred nekadašnjih gradskih Vrata sv. Jakova, stoji crkvica sv. Jakova na Pelinama s romaničkim obilježjima; prvi se put spominje 1225. S Pelina prema ulici Prijeko spušta se Žudioska ulica, na području židovskoga geta koji je u Dubrovniku postojao od 1352. Tu je sinagoga iz XV. st. (s namještajem iz XVII. st.), jedna od najstarijih sačuvanih sinagoga u jugoistočnoj Europi. U Ulici od Sigurate nalazi se starohrvatska crkvica Sigurata; u kasnijim stoljećima dograđeni su bočni brodovi i barokno pročelje. Do crkvice je samostan koludrica u kojem se čuva najstarija zavjetna slika s prikazom dubrovačkog broda i vezena slika Pranje nogu (po nacrtu Niccola di Pietra, XV. st.). Ulicom Celestina Medovića dolazi se na Placu. Tu je, do Vrata od Pila, samostan i crkva franjevaca (Male braće). Gradnja samostana počela je 1317. u prijelaznom stilu iz romanike u gotiku. Crkva je dovršena vjerojatno 1343., a zvonik 1424. (nakon potresa 1667. gotički je šiljak zamijenjen kupolastim krovom). Oltari i slike na njima pripadaju razdoblju od baroka naovamo, jedino je propovjedaonica iz XV. st. U crkvi je grob pjesnika Điva Frana Gundulića (1588.-1638.). U sakristiji, koja nije oštećena u potresu, gotička kapela obitelji Bunić iz 1472.; oltar kapele ima oblik trokrilnog ormara za relikvije, sa slikama na drvu. Kasnogotička južna vrata prema Placi (u luneti Pietŕ, na vrhu Bog Otac, a sa strane sv. Jerolim i sv. Ivan Krstitelj) djelo su kipara Leonarda i Petra Petrovića iz 1499. Najstariji sačuvani dio čitavoga kompleksa je s obilježjima prijelaznog stila. Hodnik je uokviren sa sve četiri strane nizom dvostrukih heksafora, s različitim kapitelima koji pokazuju snažan utjecaj romaničkog bestijarija. Prvi graditelj i klesar klaustra bio je Mihoje Brajkov iz Bara (u južnom traku hodnika je njegov nadgrobni natpis). Poslije njegove smrti (1348.) na klaustru rade Miljen Radomislić 1367. i Leonardo Stjepanov iz Firence 1376. Trošne dijelove popravljaju 1426. Božidar Bogdanović i Radin Bogetić, a 1433. izvedbu kamene balustrade na terasi nastavlja Ratko Brajković. Česma u sredini dvorišta postavljena je u XV. st. Na istočnoj strani klaustra je kapitulska dvorana sa sedam kapela; u njoj je uređena riznica. U samostanu se čuvaju uređaji i pribor (XV.-XVII. st.) stare samostanske ljekarnice, koja je postojala već 1317. Samostanska knjižnica s više od 30000 svezaka posjeduje 22 inkunabule, oko 1500 rukopisa, 15 iluminiranih koralnih knjiga, većinom iz XV. i XVI. st., i brojna djela stare domaće glazbe; ističe se martirologij iz 1541., koji je pisao i iluminirao Dubrovčanin Bernardin Orsat Gučetić. Nasuprot glavnom ulazu franjevačke crkve je crkva sv. Spasa, građena u stilu renesanse (1520.-28., graditelj Petar Andrijić). Od slika u crkvi ističe se Uzašašće, rad Petra iz Urbina (1527.). Uz crkvu vodi zapadni put na gradske zidine. Na zapadnom proširenju Place, na Poljani Paskoja Miličevića, nalazi se Velika Onofrijeva česma, šesnaesterostrani spremnik prekriven kupolom, jedna od završnih točaka starog vodovoda. Nacrt je 1438. izradio Onofrio della Cava, a gradnja je dovršena 1444.; kupolu je izveo Petar Martinov iz Milana. Česma je dijelom stradala u potresu 1667. Južnu stranu Poljane Paskoja Miličevića zatvara bivši samostan sv. Klare, koji je u XIX. st. doživio razne pregradnje. Osnovan je 1290. uz najraniju crkvu sv. Vlaha (iz XII. ili XIII. st.), koja se poslije izgradnje samostana počela nazivati crkvom sv. Klare. Veliko dvorište s dvostrukim arkadama bivšega klaustra danas je ljetno kino i restauracija. Glavna arterija staroga grada, Placa (Stradun), duga 292 m, spaja Vrata od Pila s Vratima od Ploča; tim potezom ide, od donošenja Statuta o sanitarnim mjerama u XIII. st., glavni kanalizacijski kolektor. S obje strane Place bile su nekad trgovine. Popločena kamenom 1468., Placa je nakon potresa 1667. obnovljena (jednostavan tipizirani barok, prema sugestijama G. Cerutija iz Rima). Neke kuće sačuvale su stari tip ulaza u trgovine u prizemlju. 4. Od Luže ulicom između Vrata od Ploča, uz Vrata od Ribarnice i uz dominikansku crkvu s desne strane ispod gradskog zida je predromanička crkvica sv. Luke, koja se prvi put spominje 1245. U više je navrata produživana; posljednji put 1787. Gotički kipovi nad vratima vjerojatno su rad Leonarda i Petra Petrovića s kraja XV. st. Uz nju je crkva Navještenja (Nuncijata) s lijepim portal om. Gradio ju je 1536. (u stilu renesanse s nekim elementima gotike) Petar, sin Marka Andrijića; obnovljena je 1910. Cesta prolazi kroz unutrašnja Vrata od Ploča (početak XIV. st.); nad vratima u niši kip zaštitnika grada sv. Vlaha, najstariji od brojnih takvih kipova u Dubrovniku. Kameni most vodi preko gradskog opkopa do podnožja tvrđave Revelin. Gradnja je započela 1463. po nacrtima A. Ferramolina, a današnji je izgled dobila 1538. Uz istočni vrh Revelina su vanjska Vrata od Ploča, glavni istočni ulaz u grad. Na njima se sačuvao mehanizam za dizanje pokretnog mosta, na koji se prema kopnu nastavlja kameni most iz 1449. d malog trga ispred vrata vodi nekoliko cesta i putova prema Gružu i Lapadu, prema Bosanki i Žarkovici, te spojna cesta s Jadranskom magistralom. Idući kroz predgrađe Ploče desno je napušteni kompleks zgrada, Lazareti (Tabor), iz 1590. U XIX. st. tu se održavao sajam. S lijeve strane ceste je stara crkvica sv. Lazara, uz koju se nalazilo najstarije sklonište za gubavce (spominje se već 1306.). S desne strane diže se Eminova kula, najistočniji objekt Lazareta; iza nje je u uvali gradsko kupalište Ploče. Put Frana Supila zaobilazi uvalu; lijevo je zgrada Umjetničke galerije, a desno su hoteli Excelsior, Orsula, Argentina i vila Šeherezada. 5. S Poljane Paskoja Miličevića vodi put kroz unutrašnja vrata i međuprostor do vanjskih Vrata od Pila preko pokretnog mosta (sačuvani uređaji za dizanje pokretnog mosta) do Trga ispred Vrata od Pila. Odavde jednosmjerni Put iza Grada duž gradskih zidina, stube Uz Posat prema Zagrebačkoj ulici. Tu su u blizini kapelica sv. Križa na Posatu (neposredno iza Minčete), vrlo stara kapelica sv. Felića i crkva Sv. Andrije (njezina je apsida zapravo starohrvatska crkvica, možda čak iz IX. st.). Ispred Vrata od Pila na sjevernoj strani trga je barokni ljetnikovac Pucića. Prema moru pruža se plokata Brsalje s platanama. U sredini je fontana s figurama iz Gundulićeve pastorale Dubravka (rad I. Rendića, 1900.); s kolonade pogled na tvrđave Bokar (lijevo) i Lovrijenac (desno). Od Brsalja silazi se stubama do male luke. Gradnja tvrđave Lovrijenac, na visokoj hridi iznad mora, započela je (prema kronikama) 1050.; spominje se od 1301., a pregrađivana je 1418., 1464. i 1571. Njezini su zidovi na nekim mjestima široki do 6 m. Od samog početka Dubrovačkih ljetnih igara služi kao jedan od najatraktivnijih pozornica. Na tvrđavi je natpis: NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO (Sloboda se ne prodaje za sve zlato svijeta). Ulica Ante Starčevića postupno se penje (desno hotel Imperial). Lijevo se odvaja put prema parku Gradac i poluotoku Danče. Na Dančama je votivna crkva iz 1457. (na glavnom oltaru poliptih Lovre Marinova Dobričevića iz 1465., a na bočnom triptih Nikole Božidarevića). Uz nju jedno od starih dubrovačkih groblja. Samostan redovnica dijelom je nekadašnji lazaret. S lijeve strane Starčevićeve ulice, uz stalnu pozornicu ljetnih igara, ljetnikovac Crijevića (poslije Pucića) s renesansnom kapelom, parkom i kolonadom. Od ceste (lijevo Opća bolnica, zatim vidikovac Boninovo) odvaja se desno put do groblja Tri crkve, nazvano po starim, poslije pregrađivanim crkvicama sv. Đurđa, Klementa i Hilarija. Iza groblja put vodi uzbrdo do najljepšega ljetnikovca u Dubrovniku Skočibuha-Bonda (1675.-88.). Od Boninova jedan put vodi prema Lapadu ispod obronaka Petke. Drugi, prolazeći kroz Gruško polje, izbija u vrh Gruškog zaljeva. Lijevo se odvaja cesta prema Lapadu. Uz obalu u Gružu brojni su nekadašnji vlastelinski ljetnikovci. Ljetnikovac Bunić-Pucić-Gradić ima renesansno prizemlje i gotički kat, a na velikoj terasi gotičko-renesansnu kapelu. Renesansni ljetnikovac Bunić s orsanom (spremište za manje brodove) i terasom pregrađivan je u XIX. st. Renesansni ljetnikovac Gundulić (gradili su ga korčulanski graditelji u XVI. st.) ima kapelu i paviljon nad nekadašnjim orsanom. Renesansni dominikanski samostan blizu pristaništa, osnovan 1427., a u XIX. st. pregrađivan, u II. svjetskom ratu stradao je u bombardiranju. Renesansni ljetnikovac Natali ima u prizemlju portik s lukovima, a na katu ugaone lože; u neposrednoj blizini je renesansna kapela, nekad u sklopu ljetnikovca. Kasnorenesansna crkva sv. Nikole (brodograditeljskog ceha) građena je 1527.; pala glavnog oltara (na donjem dijelu prikazan dio gruške luke) pripisuje se C. Regiu. Jadranska magistrala se u Gružu spušta do obale, ide usporedno s obalom i kod rta Kantafig ulazi u Rijeku dubrovačku. Od Batale cesta ide zapadnom obalom Gruškog zaljeva. U Batali su ljetnikovci Majstorović (s renesansnim prizemljem i gotičkim katom) i Getaldić-Gundulić (s kapelom i orsanom). Dalje je uz obalu ljetnikovac Petra Sorkočevića iz 1521., s renesansnim arkadama u prizemlju i gotičkim monoforama i triforama na katu. Stražnji, noviji dio na katu ima otvorenu ložu s baroknim zidnim slikama. U prostranom vrtu su ribnjak, kapela i velika terasa. U restauriranom ljetnikovcu smješten je Povijesni institut HAZU. Ljetnikovac Luke Pucića ima renesansno prizemlje, a na katu su gotičke monofore i trifora. Sa stražnje strane su arkade. Nad Lapadskim poljem je stari ljetnikovac, velika renesansna građevina s terasom i kapelom; park ljetnikovca (u terasama) ograđen je zidom. U neposrednoj blizini su ruševine franjevačkog cenobija sv. Ivana s crkvicom izrazito obrambenoga karaktera. U sredini Lapada je vrlo stara crkva sv. Mihajla (prvi se put spominje 1290.) s grobljem. Bliže moru je također stara crkva Gospe od Milosrđa (pregrađena u XVII. st.), a iznad nje, na položaju Gorica, crkvica sv. Vlaha, pregrađena potkraj XIX. st. U uvali Sumartin, gdje završavaju ceste iz Dubrovnika i Gruža, nalazi se jedno od dubrovačkih rekreacijskih središta s brojnim hotelima i odmaralištima. Ispred najzapadnijeg rta poluotoka Lapada, Baterije, leži otočić Daksa.

Zidine starog Dubrovnika zaokružuju izvanredno sačuvani kompleks javnih i privatnih, sakralnih i svjetovnih građevina iz svih perioda gradske povijesti od samog osnutka u sedmom stoljeću. Tu moramo posebno spomenuti glavnu ulicu starog grada, Stradun, Knežev dvor, Crkvu svetog Vlaha, Katedralu, tri velika samostana, zgradu Carine i Vijećnicu. Dubrovačka Republika predstavljala je posebnu političku i teritorijalnu cjelinu, ponoseći se svojom kulturom, uspješnom trgovinom i osobito slobodom koju su uspijeli sačuvati kroz burna stoljeća.

38. DUĆE, naselje i lučica 3 km zapadno od Omiša; 
U Dućama je sačuvana gotička crkva sv. Marka. Starija župna crkva Sv. Ante Padovanskog ima oltarnu sliku Vlahe Bukovca.

39. DUGI OTOK otok u zadarskoj otočnoj skupini sjevernodalmatinskih otoka; 
Dugi otok spominje Konstantin Porfirogenet sredinom X. st. pod imenom Pizuh (sačuvan u nazivu položaja Čuh uz zaljev Telašćicu). U X.-XI. st. otok se u ispravama naziva Insula Tilagus (naziv sačuvan u imenu zaljeva Telašćice). Ime Veli otok zabilježeno je prvi put glagoljicom 1460. Na istaknutim vrhovima po otoku nalaze se ostaci ilirskih utvrđenih naselja i kameni grobni humci. Na prevlaci Mala proversa bio je prostran rimski ladanjski dvorac (villa rustica), dijelom istražen i konzerviran. Iz starohrvatskog razdoblja sačuvale su se u cijelosti ili djelomično, crkvice, suhozidne kućice i grobovi.