" />
obavijest

Predstavljanje knjige Dražena Kušena u Osijeku


vrijeme: 22.01.2020. 19 h
mjesto: Osijek; Državni arhiv u Osijeku, Kamila Firingera 1

U Državnom arhivu u Osijeku, u srijedu, 22. siječnja, u 19 sati, održat će se predstavljanje knjige 'Arhivi vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj - razvoj, tipologija, sadržajni značaj', autora dr. sc Dražena Kušena.

Knjigu predstavljaju:

mons. mr. sc. Luka Marijanović, kanonik

doc. dr. sc. Danijel Jelaš, viši arhivist

dr. sc. Dražen Kušen, ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku

 

Naslov i tema:

Doktorski rad pod naslovom Arhivi vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj - razvoj, tipologija, sadržajni značaj izrađen je pod vodstvom mentora dr. sc. Josipa Kolanovića i obranjen 2011. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Namjera je rada bila da spoznaje i načela tradicionalne i suvremene arhivske teorije i prakse primjeni na području arhivske baštine vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj: Katoličke crkve, Srpske pravoslavne crkve, Protestantskih crkava i zajednica reformacijske baštine, Židovske vjerske zajednice i Islamske vjerske zajednice, a sve s posebnim egzemplarnim usmjerenjem pažnje na područje istočne Hrvatske, tada većinom u nadležnosti Državnog arhiva u Osijeku.

 

Geografski okvir knjige:

Hrvatski sjever je u odnosu na hrvatski jug imao temeljno drugačije uvjete u pogledu migracija stanovništva te pojave i razvoja vjerskih ustanova, a Slavonija, posebno njezin istok, svojom multikulturalnošću, multietničnošću i multireligioznošću predstavlja prostor koji je povijesno i suvremeno bremenit postojanjem i djelovanjem mnogih stvaratelja arhivske baštine razne vjerske provenijencije. Uz ustanove Katoličke crkve kao pretežite stvaratelje/imatelje arhivskoga gradiva, na istom se prostoru isprepliću stvaratelji/imatelji drugih crkava i vjerskih zajednica. Sve one ovdje stoljećima djeluju i grade svoju vjersku organizaciju u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Te su vjerske ustanove svojim djelovanjem stvarale i stvaraju dokumente od kojih oni najznačajniji postaju trajno vrijedan segment ukupne hrvatske arhivske baštine.

 

Sadržaj:

Rad otvara moguću novu perspektivu odnosa javne arhivske službe prema privatnom arhivskom gradivu vjerskih zajednica jer stručno obrađuje cijeli niz sadržaja: donosi analizu problematike u rasponu od makro do mikro perspektive; prezentira nastojanja javne arhivske službe u odnosu na vjerske arhive u Hrvatskoj; opisuje razvoj stvaratelja/imatelja i arhivske propise na razini pojedine crkve i vjerske zajednice; daje sustavnu sliku stanja gradiva na istraženom području; izvorno i inovativno obrađuje tipologiju stvaratelja, arhiva i gradiva te vrednuje njegov sadržajni značaj; obrađuje najznačajnije izvore i njihovu primjenu; analizira postojeću praksu zaštite i obrade te otvara njezinu moguću novu perspektivu; osvjetljava više primjera dobre prakse; elaborira postojeći i mogući budući oblik suradnje države i vjerskih zajednica u zaštiti vjerskih arhiva. Naime, privatno arhivsko gradivo u vjerskim arhivima je eminentno vrijedan segment sveobuhvatnog arhiva, a rad osječkih arhivista, dokumenti i podatci sadržani u službenim dosjeima stvaratelja/imatelja te provenijencije u nadležnosti Državnog arhiva u Osijeku oslonac su najznačajnijega dijela ovog doktorskog rada kao egzemplarna osnova za tipologiziranje, sadržajni opis i analizu evidentiranoga gradiva.

 

Ovdje prezentirana briga niza osječkih arhivista za arhivsko gradivo crkava i vjerskih zajednica, koja se može iščitati iz dosjea mukotrpno stvaranih šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, predstavlja primjer dobrog stručnog odnosa hrvatskih arhivista prema pisanoj baštini vjerske provenijencije i u olovnim vremenima materijalističkog pogleda na svijet i društvo, kada vjerska baština nije bila predmet posebnoga javnog interesa.

 

Nastavak rada i njegovo značenje:

Isti autor priprema i odgovarajući priručnik za rad u vjerskim arhivima, dijelom na osnovama ovog rada, a dijelom na temelju širih istraživanja i daljnjih nastojanja u tome pravcu posljednjih godina. Naime, šire gledano, rad potvrđuje polaznu tezu: arhivi vjerskih zajednica u Hrvatskoj imaju izuzetno značenje i vrijednost, ne samo kao vjerska, nego i kao pisana kulturna baština općenito. Stoga rad upućuje na potrebu uspostavljanja trajne suradnje između privatnih vjerskih ustanova i državne arhivske službe radi kvalitetnije zaštite, obrade, čuvanja i korištenja arhivskoga gradiva u arhivima vjerskih zajednica u Hrvatskoj.
 

(R.P.B., 21.01.2020)