izložba

Zoran Osrečak: Lijepa naša [u kvadratu]


vrijeme: 11.01.2019. - 21.01.2019.
mjesto: Zagreb, Galeriji svratišta Cinkuš, Mletačka ul. 9

Otvorenje izložbe fotografija Zorana Osrečaka 'Lijepa naša [u kvadratu]' održat će se u Galeriji svratišta Cinkuš na zagrebačkom Gornjem gradu, 11. siječnja 2018. u 19 sati. Izložba se može pogledati do 21. siječnja 2019.

Kaleidoskop krajolika Hrvatske

Dobrim poznavateljima stripa fotografije koje nam Zoran Osrečak pokazuje na ovoj izložbi lako će izvući sjećanje na Hermanna Huppena i kadrove njegovog stripa “Jeremiah”. Pri tome ne mislim na fantastične i nadrealne likove iz popularne serije stripova, već na kolorit i dobro promišljen smještaj elemenata u kadru. Ove fotografije kao da su snimljene njemu nekoć dragom kombinacijom Hasselblada i Velvie. Uostalom – kolege dobro znaju da Zoran pojedine scene studira satima.

Fotografi često zaziru od kvadratnog formata bojeći se njegovih zamki, ponekad i neminovnog smještaja motiva u centar, a Osrečak nam danas pokazuje da je pravila lako kršiti kad ih se poznaje. Centralnu kompoziciju koju ponekad rabi (kao u fotografiji na naslovnici ovoga kataloga, ili primjerice u fotografiji ptice nad Dunavom) lako nadvladava plohama koje nose cjelinu i razbijaju potencijalnu sterilnost simetričnog kadra. Fotografije koje imamo prilike razgledati na ovoj izložbi ne trebaju, poput stripa, oblačiće s tekstom da bi nas upoznali s trenutkom, već nam autor daje scene koje nas same uvlače u svoj svijet i njegovu imaginaciju. (Janko Belaj, u studenom 2018.)

Napuštanje panorame u kockama
 
Smještajući svoje fotografske panorame u kocke i pri tome dopuštajući da se u njima nazire tendencija ka monokromnom i pastelnom koloriranju, te pomno studirane slike prirode na kojima nema ljudi, a ni životinja (osim ptica na dvije i leptira na jednoj), ostavljaju dojam čuvene Schröedingerove mačke, istodobno ni žive ni mrtve. One nas uvode u jedan odmaknuti pogled na stvarnost tražeći i omogućujući da se u svakom konktretnom slučaju osjeti taj univerzalni dodir zatečenosti i neponovljivosti kojeg bilježe.

Kocka je tu presudna kao format koje je u funkciji naglašavanja monumentalnosti takvog ''očišćena'' subjekta, polja, mora, planine ili neba. Takva fotografska monumentalnost važna je zbog svoje namjere redukcije, ne samo onog što pokazuje, nego u ovom primjeru i vremena. One su kao takve mogle biti snimljene, danas, nekad ili sutra i uvijek bi bile iste, napuštene ne samo od izdužene panoramske prirode u kojoj je fotografsko opažanje osnova identiteta koji se bilježi, već i od nas samih. Očito ikonopisno značenje uokviravanja krajolika i predjela tu pretpostavlja i reduciranje svega što je prolazno i što bi smetalo viđenoj čistoći koja se želi naglasiti.

Za razliku od tog standardnog načina, i za razliku od drugih panorama napučenih često obiljem značenja i preporuka, ovdje dobivamo fotografiju logogram, od kojih je svaka, i bez toga viška što ga je propustila želeći snimiti ono osnovno, sama po sebi razumljiva i koju ne treba baš ničim dodatno opisivati.

U tom pogledu ove fotografije Zorana Ostrečaka donose rijedak i važan senzibilitet fotografske estetike koja nije antropocentrične prirode. Dapače, u predjelu napuštene panorame osjeća se napuštenost čovjeka, a priroda se uzdiže kao nezaobilazno, postojano i na svoj način sveto. (Marijan Grakalić, u siječnju, 2019.)

https://www.facebook.com/events/276188509724396/









 

(D.H.F., 11.01.2019)

Tagovi: Zoran Osrečak