Audio-vizualna izložba 'Kad odrastem bit ću bogatašica' (6. - 23. travnja) obuhvaća izbor fotografija Ane Opalić koje bilježe unutrašnjost romskih kuća i svjedoče o stambenim uvjetima romske djece. Fotografije su popraćene audio zapisima novinarke Barbare Matejčić i razgovorima s djecom iz romskih naselja koja govore o svojim željama, ciljevima, školskom iskustvu. Termin izložbe u Splitu se poklapa i sa Svjetskim danom Roma, koji se obilježava 8. travnja.
vrijeme: 06.04.2021.
mjesto: Split
Kad odrastem, bit ću bogatašica
Doktorica, vojnik, učiteljica, pekarica, inspektor, Messi – odgovaraju romska djeca na pitanje što žele biti kada odrastu. Govore o svojim željama u vlažnim sobama bez radnog stola i polica s knjigama, u kućama bez tekuće vode, kupaonice i wc-a, ponegdje i bez struje, sjedeći na madracima prostrtim na zemljanim ili betonskim podovima na kojima spavaju s braćom i sestrama, na neasfaltiranim putevima pred svojim kućama u segregiranim naseljima, koja za kiša znaju biti toliko blatnjava i prepuna lokvi da im trebaju visoke gumene čizme kako bi išli u školu. A školu vole. U školi je bolje nego doma. I njihovi roditelji žele da se školuju, jer znaju da je obrazovanje put iz siromaštva u kojem su se rodili. No, oni im ne mogu pomoći sa školskom zadaćom, ne mogu im platiti instrukcije, kupiti pribor za školu, omogućiti mirno mjesto za učenje. Često im ne mogu priskrbiti ni dovoljno hrane kako bi
siti išli u školu. Njihovi roditelji su siromašni zato što su neobrazovani, a neobrazovani su zato što su od rođenja siromašni.
Nastavnici u većinskim romskim školama znaju se žaliti da djeca ne ispunjavaju svoje obaveze, da dolaze u školu bez bilježnica, bez riješenih zadaća. Kada bi posjetili domove svojih učenika, možda bi shvatili zašto je tome tako. U nizu strukturalnih datosti koje utječu na obrazovanje romske djece ključno je siromaštvo, a posljedično i stanovanje na koje se ono neizostavno reflektira.
Audio-vizualnom izložbom
Kad odrastem, bit ću bogatašica zaustavljamo se u prostorima u kojima djeca žive i u kojima maštaju o budućnosti. Kako bi u takvim okolnostima ostvarili svoje želje, koje su iste kao i želje bilo koje druge djece, potrebno je da budu nadprosječno ustrajni, marljivi, nepokolebljivi. Mnogi od njih u tome neće uspjeti. Nejednakost u kojoj odrastaju nedostatak je stvarne slobode da ostvaruju svoje snove.
Barbara Matejčić
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija, Zaklade Kultura nova te Grada Splita.
