Virtualna izložba Kabineta grafike HAZU: Giovanni Battista Piranesi i vedutistički odjeci

Muzejske institucije tijekom 2020. i 2021. godine nizom pojedinačnih međunarodnih memorijalnih izložbi od Rima i Londona preko Bassana del Grappa, Venecije, Rotterdama, Kopenhagena i Berlina pa sve do New Yorka obilježava tristotu godišnjicu rođenja Giovannija Battiste Piranesija (1720. – 1778.), posljednjeg velikog starog majstora talijanske grafike i najvećega grafičkog genija nakon Rembrandta. Rođendanskom jubileju pridružuje se i Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izložbom iz fundusa Giovanni Battista Piranesi i vedutistički odjeci.

Slavljenička prigoda potaknula nas je da se posvetimo bakropisima obitelji Piranesi, jednoj od rijetko većih majstorskih sastavnica Stare zbirke i zbirke 19. stoljeća. U Kabinetu grafike čuva se ukupno četrdeset i devet grafika Piranesijevīh, od kojih je dvanaestak Giambattistinih, dok su ostali radovi njegova sina Francesca. U nedostatku cjelovitog majstorova opusa i njegovih integralnih cjelina, izložba umjesto monografskog pristupa širi kontekst predstavljanja odjecima Giambattistinih djela kako u radovima njegova sina Francesca tako i unutar grafičke produkcije veduta drugih grafičara na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, nastalih za tržišne potrebe Grand Toura i ranih turista. Bez obvezujuće ukupnosti stvaralaštva, fokusiranim pogledom izbliza na naše listove antologijske serije Vedute di Roma (od 1740-ih do smrti) te rasute listove serijâ Antichità Romane de' Tempi della Repubblica e de' primi Imperatori (1748.), Campius Martius Antiquae Urbis Romae (1762.), Vasi, Candelabri, Cippi, sarcofagi, tripodi, lucerne ed ornamenti antichi (1778.) i Différentes vues de quelques Restes de trois grands Edifices qui subsistent encore dans le milieu de l' ancienne Ville de Pesto autrement Posidonia qui est située dans la Lucania (1778.), produbljujemo katalošku i interpretativnu obradu radova uspostavljajući kronološke granice te trasiramo genezu umjetničkog rukopisa u vremenskoj progresiji. Sistematizacijom listova unutar stvaralaštva i kasnijih kalkografskih izdanja te konteksta vremena ocrtavamo fizionomiju autorskog opusa kroz tri ključne Piranesijeve preokupacije – arheologiju, vedutizam i primijenjenu umjetnost, ali se i dotičemo složenog pitanja difuzije i brojnosti naklada koje nadilaze Piranesijev životni vijek, pritom upozoravajući na problematiku kvalitete naknadnih izdanja te aporije autorstva oca i sina u kasnijim serijama. Izložbenu jezgru reprezentativnih grafičkih listova Giovannija Battiste Piranesija proširili smo na odabrane grafike iz serije Antiquités de la Grande Gréce (1804. – 1807.) njegova sina Francesca, najbližeg Giovannijeva sljedbenika i nastavljača, te na desetak ostvarenja nekolicine talijanskih klasicista u kojima se prepoznaju odjeci vedutističkih kompozicija velikog majstora. Proširenjem referencijalnog okvira na sina i rimske vedutiste s jedne strane otvaramo pitanje odnosa i valorizacije Francescova djela u sjeni oca, dok s druge kontekstualiziramo kulturološki fenomen Grand Toura, kao i sretan usud kultnih veduta nenadmašnog Giovannija Battiste Piranesija. (Ana Petković Basletić)