Dorijan Šikić: 'Autoportreti'

Tomislav Mirković, autor predgovora kataloga izložbe, ističe kako je sam proces stvaranja važniji od samog djela te kako je Šikićev izričaj neovisan o okolini oslonjen isključivo na autoritet vlastitog poimanja likovnosti.
„Točka, linija, ploha, boja, mrlja, ekspresija, emocija, oruđe su kojim nadilazi likovnu predmetnost i lažnu reprezentaciju stvarnosti.
Apstraktni oblici kroz svoje međuodnose stječu osobinu opipljivosti te djeluju zaustavljeni u pokretu poput subjekata prikazanih na baroknim slikama. Sam prostor u kojemu obitavaju i žive ti neonski oblici dao bi se opisati kao praznina koja naglašava eruptivnu narav prikazane energije. Donekle strogi geometrijski oblici nalaze se u skladnom suživotu sa eksplozijama nesputanog poteza kista.
Kompozicije koje su naizgled poprilično jednostavne u sebi sadrže pravo malo bogatstvo raznovrsnosti nanosa boje u rasponu od lazurnosti do pastuoznosti; nanesena ponekad nježnim kratkim pokretima, a ponekad potezima koje bi se moglo opisati kao gotovo mačevalačkim. Hladni prostori udaljenog svemira tako bivaju napučeni raznovrsnim silama ujedinjenim jedino u svome koloritu.
Jasno je uočljivo kako je boja nanesena bez prethodnog miješanja na paleti, “fauvistički” u određenom smislu ali nadasve promišljeno. Jednostavni oblici i “sirove” boje su osnovni gradivni elementi ovih prizora  bestežinskog osjećaja. Takozvano “konkretiziranje” osjećaja u svijesti znači u stvari konkretizaciju refleksije nekog osjećaja uz pomoć realne predodžbe.
Prikaz vakuuma kroz koji se kreću tijela sačinjena od snopova neonske svijetlosti i užarenih mrlja plazme odvodi nas u mašti u najudaljenije predjele svemira gdje nama poznati zakoni fizike više ne vrijede.“

Dorijan Šikić diplomirao je 2016. na APU u Rijeci pod mentorstvom prof. Gorana Štimca. Osim slikarstvom bavi se izradom mozaika i land artom te je izlagao na više desetaka samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i regiji. Dorijan Šikić bavi se i glazbom te je od samog osnutka član ambijentalnog jazz baned „Če bo bo, če na na“ iz Rijeke uz Elvisa Devčića, Ivana Valušeka i Ivana Paulića.