Kuća je tonalitetom, bez sumnje, najturobniji roman Ivice Ivaniševića, prvi korak u tamu šarmantnog autora dobrih namjera, koji nas je navikao na mediteransku vedrinu i divan, topao humor. Urban, melankoličan, mjestimice trpak ovaj roman živ je i aktualan, jer doista, ne čini li nam se svima da nam nikad nije bilo gore? No, bez obzira na tešku tematiku, stvarnosnost, a mjestimice i filozofično razmatranje tabua, već s prvim retcima nekako znamo da smo u rukama Ivice Ivaniševića, prepoznajemo besprijekoran stil, gipkost rečenice i svježinu metafore. Ima u toj knjizi mraka, pa i latentne napetosti, ali taj je mrak topao, mek i pitom. Kuća je priča o našoj ćoškastoj realnosti, o ljudima i osjećajima, a Ivanišević, i kad poželi pisati o bolesti, smrti i usamljenosti, ispisat će priču oblih kontura, gotovo bajku.
O autoru:
Ivica Ivanišević rođen je 1964. godine u Splitu. Sociologiju je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je novinar i urednik u Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu i Slobodnoj Dalmaciji, gdje je danas komentator.
Objavio je sljedeće knjige: "Smoje – biografija" (Vuković & Runjić, 2004.), "Sto mu jelenskih rogova" (eseji o stripu, V. B. Z, 2004.), "Krovna udruga i druga drama" (koautorstvo s Antom Tomićem, Fraktura, 2005.), "Split za početnike – abeceda grada" (koautorstvo s Renatom Baretićem, Znanje, 2015.), "Ulaz za djecu i vojnike" (kratke proze, Hena com, 2015.), "U sedlu je tijesno za dvoje" (roman, Hena com, 2015.), „Otpusno pismo“ (epistolarni roman, koautorstvo s Marinom Vujčić, Hena com, 2016.), „Primavera“ (roman, Hena com, 2016.), „Knjiga žalbe“ (roman, V:B:Z:,2016.) i „Klanjam se“ (roman, Hena com, 2017.). Piše dramske tekstove te scenarije za film i televiziju.
