Preskočite na glavni sadržaj

'Zavičajne slike samozatajnog nastavnika' - izložba slika Milana Zdravka Šimere

Izložba slika Milana Zdravka Šimere otvara se 18. lipnja, u 20 sati, u Muzeju grada Kaštela u Kaštel Lukšiću. Izložba će ostati otvorena do 30. lipnja 2019.!
vrijeme: 18.06.2019.
mjesto: Kaštel Lukšić; Kaštel Vittura, Lušiško brce 5
 

Autorica izložbe i kataloga je Mirela Duvnjak, muzejska savjetnica MGK. Izložba je postavljena organizaciji Društva "Bijaći".


Ova je izložba susret  s našim sugrađaninom Milanom Zdravkom Šimerom. Slikao je u intimi, samozatajno, a otkriva nam se tek sada kada više nije među nama. To možemo zahvaliti njegovim najbližima, rodbini i prijateljima, koji su prepoznali da je njegov rad vrijedan javne prezentacije. Potvrda  je njegovoj skromnosti i činjenica da uglavnom nije ni potpisivao niti datirao svoje slike. Najranije datirana poznata slika je lijep, gotovo minuciozan akvarel kamene tradicijske kuće s okućnicom od ukrasnog bilja iz 1994. 


Izložba je izbor nevelika opusa ovog, nadasve predanog i nagrađivanog, likovnog pedagoga, ali i talentiranoga slikara. O tome koliko je bio uspješan  likovni pedagog,  svjedoče brojna priznanja, zahvalnice i diplome koje je primio za svoj rad. U prigodi zapažene izložbe radova učenika viših razreda splitske Osnovne škole Sućidar, koju je organizirao u Umjetničkom salonu Hrvatskoga društva likovnih umjetnika u Splitu 1993. godine, Milan Zdravko Šimera govorio je o svojim nastojanjima da učenike u nastavi upućuje na sebe same  i ukazuje im na štetnost šablona, koje su pogubne za prirodnu dječju kreativnost. Naglašavao je da dijete oslobođeno pritiska da imitira stvarnost, postaje začuđujuće kreativno.


Zavičajne i tradicijske naplavine njegova duha očituju se u odabranim motivima. U njegovu realističkom i lirskom slikarstvu uglavnom  prepoznajemo karakteristične vedute i pejzaže Kaštela i Trogira. To su bliski nam i dragi prizori rijetkih morskih hridi koje su još preostale nakon nasipavanja obale, zatim prizori luka, lučica i foša. Privlačili su ga motivi arhitekture i bujnog zelenila te povijesno- prostorni reperi, kozjačka uzvišenja sa samotnim crkvicama... (Mirela Duvnjak, iz predgovora)