Iz predgovora izložbe:
‘U procesu odgonetavanja pojma ljudskosti, nužno je bilo okrenuti se prirodi kao ogledalu, naličju “našeg disanja” (Parun 1990: 325). Izložbom “Otoci” u Gradskom muzeju Drniš objedinjena su četrdeset i tri rada u tehnikama ulja na medijapanu, akvarela, olovke i novinskog materijala na papiru.
Od Vrata Dalmacije (Silba), nenastanjene Jabuke bogate endemskim vrstama, preko kornatskih krunȃ, Samograda, mitološke slojevitosti Mljeta i Cresa... pa sve do otiska Baljenca. Realistično se susreće s apstraktnim, kolažirani crteži prelijevaju se u sliku. Akvarelni Haliotis, kao prapočelo djetinjstva, premošćuje ono prvotno “prisluškivanje na školjku” (André Breton) i simbolizira kako se ipak radi o zemlji svjetlosti, zemlji mora (Skok 1992: 37). Zapravo, re/prezentacije fragmenata mitskog pejsaža Lijepe naše, kontrast su današnjem tempu života.’