Vladimir Jakopanec rođen je u srcu Hrvatskog Zagorja, a odrastao u Koprivnici usvojivši tako, po vlastitom kazivanju, ono najbolje od Zagorja i Podravine. Studirao je engleski i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu i teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Od 1987. živi i radi u Melbourneu, gdje je dvadesetak godina vodio studio za restauriranje pozlaćenih antikviteta i skulpturu u bronci. Povremeno piše za hrvatski tisak u Australiji, a bio je i dugogodišnji urednik i voditelj hrvatskoga programa na 3mdr radiju u Melbourneu. Posljednjih godina radi kao nastavnik hrvatskoga jezika na Victorian School of Languages u Melbourneu. Do sada su mu objavljene zbirke pjesama i romani „U zamci Nefretitis“ i „Heretici“ te zbirka kratkih priča „Omorina“.
U svom najnovijem romanu „Requiem za Belu Nemeth“ Vladimir Jakopanec vraća se psihološkom profiliranju likova kojima je sudbina prepriječila put prema uspjehu, uspjehu koji im je gotovo bio na dohvat ruke. Ako su Anita i Bruno u prvom Jakopančevu romanu bili žrtve niza psiholoških problema koje nužno nameće iseljenički život, ako su Darko, Martin i niz likova iz njegova romana „Heretici“ žrtve jednog krivo shvaćenog religijskog sustava i poremećenih društvenih odnosa i vrijednosti, onda je Bela u ovom romanu žrtva nasilja u domu, koje će ostaviti ožiljke i odrediti njen život.
