koncert

Koncert 'Petar Kovačić predstavlja' u Rijeci


vrijeme: 10.02.2017.
mjesto: Rijeka, HNK Ivana pl. Zajca

Ciklus 'Komorni koncerti u Zajcu' nastavlja se u petak, 10. veljače 2017. u 20 sati, koncertom 'Petar Kovačić predstavlja' na kojem će uz ovog poznatog riječkog violončelista kao solista, nastupiti Komorni sastav orkestra riječke Opere čiji je Petar Kovačić umjetnički voditelj.  
Sastav čine violončelist Anton Kyrylov, violistica Valeriya Vaschenko, vilončelist David Stefanutti, Nikola Kovačić na sintisajzeru te Marijan Lincmajer na udaraljkama.

Na programu koncerta djela su Astora Piazzolle, Gioacchina Rossinija, Ottorina Respighija i Giovannija Sollime.

Koncert će otvoriti „Adios Nonino“, zasigurno jedna od najpoznatijih skladbi Astora Piazzolle. Skladao ju je 1959. kao sjećanje na oca, nastavljajući se na nostalgičnu tradiciju viejo tanga. Na riječkom koncertu slušat ćemo je u jednoj od mnogih obrada u kojoj zvuk bandoneona zamjenjuje ne manje melankoličan zvuk violončela u pratnji gudača. Skladbu je za ovaj sastav prilagodio dugogodišnji Piazzollin suradnik i čelist José Bragato.

Potom sljedi skladba Gioacchina Rossinija „Una Larme“, tema s varijacijama za violončelo i gudače. Skladba iz zbirke „Péchés de vieillesse“ (Grijesi starosti) što ju je Rossini skladao u poznim godinama, prati općeniti salonski stil cijele zbirke zadržavajući tipičnu rossinijevsku teatralnost.

Posljednja na programu prvog dijela koncerta je Treća suita za gudače iz zbirke „Antiche danze e arie per liuto“, slobodnih transkripcija skladbi za lutnju, podijeljenih u tri suite. Treća, koju ćemo slušati na koncertu, namijenjena je samo gudačima. Prvi (Italiana) i treći (Siciliana) stavak djelo su nepoznatih skladatelja, dok je drugi stavak (Arie di corte) djelo Jean-Baptiste Besarda iz 16. st. Četvrti stavak je Passacaglia koju je skladao  Lodovico Roncalli.

Drugi dio koncerta rezerviran je za peterostavačnu skladbu suvremenog talijanskog skladatelja i violončelista Giovannija Sollime „Spasimo“ što ju je autor Sollima skladao 1995. godine po narudžbi Teatra Massimo iz Palerma, povodom otvaranja obnovljenog kompleksa crkve Santa Maria dello Spasimo u Palermu. Njeno ime  (tal. spasimo –  jaka bol) najbolje opisuje povijest  crkve koja je tijekom stoljeća korištena u najrazličitije svrhe; od kazališta, lazareta, prenoćišta za siromašne, bolnice, skladišta krijumčara, do mjesta mafijaških ubojstava te, naposljetku, kao deponij. Skladba se sastoji od nekih događaja usko vezanih za to mjesto: od odraza glazbe stoljetnih zidova do cijelog križnog puta ovog zdanja koji je na koncu doveo do obnove kakvu i zaslužuje.
 
Opširnije

(D.H.F., 09.02.2017)