Marijan Crtalić / Njih su dvojica, a mi smo sami

Dvadeset šesti POPUP-projekt fokusira se na umjetničke strategije suočene s izazovom istraživanja zanemarenog nasljeđa industrijskih postrojenja koja su izgubivši svoju primarnu funkciju prepuštena propadanju, kao i načinima zamišljanja i transformiranja njihove sadašnjosti i budućnosti. U slučaju umjetnika Marijana Crtalića, umjetnik se, baveći se na specifičnom primjeru različitim aspektima industrijskog nasljeđa i industrijskog grada, pojavljuje u brojnim ulogama: istraživača, arhivista, dokumentarista, performera, aktivista, medijatora, podstrekača, organizatora, umjetničkog direktora, kulturnog stalkera.

Izložba 'Njih su dvojica, a mi smo sami' u objektu br. 32 u kompleksu starog željezničkog kolodvora u Osijeku izdvaja neke segmente Crtalićevog višegodišnjeg istraživačkog projekta 'Nevidljivi Sisak' baziranog na istraživanju industrijskog krajolika Željezare Sisak i željezarskog radničkog naselja Caprag, u okviru kojeg od 2007. serijom projekata od kojih su najpoznatiji 'Nevidljivi Sisak - Fenomen Željezara', 'Sadašnjost prošlosti', 'Aktivna memorija' i 'Mogućnosti otpora', kontinuirano prikuplja i producira specifičan multimedijski arhiv koji obuhvaća fotografije, tekstove, dokumente, intervjue, videozapise.

Od izvođenja performansa 'Umjetnik u udruženom radu' i snimanja dokumentarnog filma 'Industrijski raj', koji su obilježili početne faze umjetnikova rada na lokaciji tvornice, do pokretanja Festivala Željezara 2014., Crtalić je proizveo višeslojan umjetnički i aktivistički projekt u kojem se ogleda odnos prema proizvodnji, radu, radništvu i okružju tvornice u uvjetima samoupravnog socijalizma te u današnjem vremenu, nakon društvene i političke pretvorbe. Iz današnje se perspektive ondašnja briga tvornice o radnicima čini gotovo utopijskom: zajedničko je sudjelovanje radnika i umjetnika u likovnim kolonijama Željezare sedamdesetih i osamdesetih godina samo jedan od vidova kulturnih aktivnosti koje je Željezara, kao pokretač gospodarskog, društvenog, ali i kulturnog razvoja grada Siska omogućavala svojim radnicima. Danas su javne skulpture, nastale zajedničkim radom radnika i umjetnika (od kojih je u okružju tvornice i radničkog naselja preostalo samo tridesetak, dok su ostale devastirane) -  pod konzervatorskom zaštitom, upravo na poticaj Crtalićevog angažmana.

Festival Željezara u industrijskoj zoni nekadašnje tvornice ove će se godine odvijati treći put te će se ponovno  umjetničkim i aktivističkim programom povezati s lokalnom zajednicom, koju čine i nekadašnji radnici Željezare. Stoga Crtalićeva borba za očuvanje obezvrijeđenih tekovina nedavne povijesti, ovdje duhovito akcentirana naslovom izložbe, djeluje vrlo poticajno. U trenutku kada dio kompleksa željezničke industrijske arhitekture u Osijeku ulazi u proces prenamjene u budući inkubator za kulturu i kreativne industrije, čini se posebno izazovnim oživjeti zatečeni prostor u njegovom aktualnom stanju. Polazeći od ideje o privremenom uspostavljanju novih mogućnosti zatečenog prostora, krećući se između neizvjesnih projekcija njegove buduće namjene i aktualnog stanja, POPUP26 je zamišljen kao jednokratna etapa, iako u skromnom formatu jednodnevne izložbe, pokušaja aktualiziranja budućih mogućnosti.

Marijan Crtalić (Sisak, 1968.) multimedijski je umjetnik. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. Isprva radi u mediju slikarstva, potom u medijima fotografije, videa, instalacije, performansa. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada, među kojima se izdvajaju: Nagrada 1. salona mladih Siska (2000.), Nagrada 26. salona mladih (2001.), Nagrada AICA-e 36. zagrebačkog salona (2001.) i Nagrada T-HT@MSU (2010.). Od 2007. radi na projektu „Nevidljivi Sisak“. Pokretač je i umjetnički direktor Festivala Željezara u Sisku od 2014. Živi i radi u Zagrebu i Sisku.