Davor Konjikušić / AURA: F37

Davor Konjikušić u fotografskom radu AURA: F37 koristi fotografije, odnosno operativne slike, koje je snimio uz pomoć policijske infracrvene kamere. Autor zaobilazi direktno objektiviziranje subjekata koje snima, prisvajajući represivne tehnike nadzora stvarajući iznova simboličke aureole kojima naknadnom zvučnom intervencijom mijenja semantičko značenje.

Aktualnost Konjikušićeva rada je, nažalost, toliko snažna, da autorove «operativne» slike pogađaju brutalnošću dokumentaristike, bez retoričkih predaha ili dilema. Jasno je o čemu je riječ, migranti noću prelaze (saznajemo, šengensku) granicu, pred nama je snimka kretanja njihovih tijela, snimljena infracrvenom policijskom kamerom. Kako je Konjikušić «oteo pogled» nadziratelja, kako se taj fotograf na trenutak «poslužio» policijskom kamerom i prisvojio moćni «policijski žanr», mi to ne znamo. Izložene fotografije ili Konjikušićeve noćne «operativne slike» vidimo najprije kao fikcionalizirane dokaze začudne ljepote.

Fragilne aure dinamičnih energija, u oblacima kretnji, kao klasičnoestetički, futuristički sfumato: zašto se gotovo sramite pred evokacijom takvih prispodoba? Zašto sram? Zato što je riječ o fotografskom dokazu skupocjene policijske opreme koja mjeri toplinu ljudskog tijela radi njihovog nadzora? Konjikušić, primjerice, relativizira to teško pitanje, ali posve jasno i oštro zaobilazi estetizaciju istog kolektivnog i aktualnog političkog trenutka. To čini tako što širi okvire fotografija: pridružujući im snimku neimenovanog muškarca koji nas na razgovjetnom engleskom jeziku obavještava da je on autentični putnik na ovoj lokaciji. Iz teksta Branimire Lazarin

Davor Konjikušić rođen je 1979. godine u Zenici, BiH. Na Akademiji dramske umjetnosti završio je prediplomski studij snimanja i magisterij fotografije. U svojoj umjetničkoj praksi služi se fotografijom kao primarnim medijem za artikulaciju autorskog koncepta u kojem propituje odnose između osobnog i javnog, intimnog i društveno-političkog. Fotografiju povezuje s tekstom, arhivom, nađenim predmetima i videom. Zanima ga uloga fotografskog medija u uspostavljanju odnosa moći i kontrole. U zadnjim radovima bavi se pitanjem migracija kroz koje otvara pitanje društvenih antagonizama unutar suvremenog društva, odnosa između centra i periferije, sjevera i juga, među klasama te o represivnim elementima fotografije u biopolitičkom kontekstu. Za svoj rad je, između ostalog, 2013. godine nagrađen u kategoriji umjetničkog koncepta na festivalu Rovinj Photodays. Na Slavonskom bijenalu je za svoj rad Sveti ljudi osvojio nagradu Ex Aequo. Radovi mu se nalaze u fundusu Muzeja grada Zagreba i Muzeja za umjetnost i obrt.