Preskočite na glavni sadržaj

Izložba Vedrana Karadže u Rijeci

Samostalna izložba Vedrana Karadže otvara se u Galeriji Juraj Klović u Rijeci, u utorak, 8. rujna, u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 18. rujna.
vrijeme: 08.09.2015. 19,00
mjesto: Zagreb
url: http://www.zagrebfilmfestival.com
'Dosta olako se pojedinog umjetnika proglašava osebujnim, iako se za to najčešće ni u životu ni u djelu ne nalazi pravog pokrića. No, Vedran Karadža Tabulov uistinu se može označiti takvim, jer se pristupom životu i umjetničkim djelovanjem udaljio od konvencija, izgradivši zanimljivu likovnu poetiku, težeći da svojom životnom filozofijom nađe ravnotežu između umjetnosti i života.

Vedran je po struci slikar-grafičar i profesor likovne kulture. Osim slikarstvom i grafikom, bavi se i fotografijom te izradom asamblaža, gdje je postigao vrlo visoke dosege u djelima prepoznatljivog iskaza. Poput konstruktora ili svojevrsnog likovnog inženjera, on spaja nespojivo. Kao u kakvom srednjovjekovnom alkemijskom laboratoriju on u svom ateljeu na Drveniku Velom gradi svoj likovni svijet. Birajući odbačeni predmet koji svjedoči o prošlom vremenu, on mu ne obnavlja izgubljenu funkciju, uporabnu vrijednost, već mu u zamjenu daruje estetski vitalitet.

Upotrjebljuje drvo, konop, papir, kovine, tkanine, žice, staklo, pluto, kožu,... koje ostavlja u originalnom obliku ili ih dodatno obrađuje. Ovo recikliranje odbačenih stvari metafizička je dimenzija kojom umjetnik svoje i nađene stare predmete koji su odslužili uporabni vijek nanovo osmišljava, udahnjuje im život, daje svrhu. Na taj način, svaki njegov objekt prožet je duhom i potencijalom reinkarnacije, dakle nekom vrstom optimistične preobrazbe, novog života niknulog na nečemu što je izgledalo nepovratno umrtvljeno. Njegovi radovi zapravo su predmeti spašeni kroz umjetnost i za umjetnost, od nikom potrebnog otpada pretvoreni u prave dragocjenosti.

Započinjanje novih kreacija ide uglavnom bez velikih planova, više intuitivno, nagonski, oslanjajući se na inspiraciju i "sretan trenutak", ali u isto vrijeme zadržavajući punu kontrolu nad stvaranjem. Razrada može biti teška i komplicirana jer treba postići onu kvalitetu forme u kojoj kompozicija i materijali traže ukupan sklad, razvijenost, fini ritmički protok. Radovi su mu stilski izjednačeni, a opet svaki zasebno sasvim svoj, različit i neponovljiv. U njihovoj sredini, srcu egzistira jedna izuzetno razbarušena gustoća, poput živahne fluidnosti mikroorganskih tvari, gledanih pod lupom mikroskopa, gdje je svaki detalj, a njih je doista napretek, pomno obrađen, dotjeran, cizeliran, smješten na pripadno mjesto u strogo promišljenoj cjelini. Stječe se dojam da Vedran naprosto uživa u raznolikosti oblika, tvari i postupaka, a svi ti apartni elementi na koncu se doimaju logično, kompaktno, homogeno, beskonfliktno, i bez formalna i funkcijskog razmimoilaženja zapravo izgledaju kao skladan uzorak. Novi organizam stvoren od dijelova udaljenih izvorišta govori o izuzetnoj tehničkoj virtuoznost autora, koji vješto balansira na žici razapetoj između svih pravila i cijele slobode, između zanata i artizma, dopadljivosti i hermetičnosti. Kada sva ta svojstva u sebi posjeduje, umjetnost se otkriva kao čudesna, ali ne i neka natprirodna nego upravo do srži prirodna i prisna ljudska aktivnost.

Cijeli opus vidim kao veliki impresivni eksperiment, s bitnom klasifikacijskom oznakom inventivnosti, konzistentnosti i dosljednosti, ali istovremeno i fini vizualno-osjetilni i mentalni aktivator, sposoban pokrenuti kotačiće vremena i uvući namjernika u jednu drugu dimenziju – onu gdje se dotiču prostori i gdje se, zbog stalnog cikličkog kretanja, u određenim točkama dotiču ili spajaju udaljeni i bliski prostori, realni i irealni svjetovi. Marija Stipišić Vuković